Dešava se da čak i to da stanovi od 50 kvadrata budu dvoiposobni ili trosobni. To nameće neka osnovna pitanja koliko životnog prostora treba da ima jedna osoba? Da li je to predviđeno nekim propisom? Kako je to u svijetu, a kako u Srbiji.
U Japanu je, međutim, mnogo drugačije. Zemlja ograničena morem, skučenog prostora, sa brojem stanovnika koji se procjenjuje na oko 128 miliona, od kojih 80 odsto živi na ostrvu Honšu, kada je gradnja u pitanju jedino što joj preostaje je da stremi „nebu pod oblake“. Iako uglavnom žive u oblakoderima, to stanovnicima milionskih gradova nije olakšavajuća okolnost, jer je japanska vlada odredila smjernice o minimalnoj i preporučenoj (idealnoj) količini životnog prostora koju bi osoba trebalo da ima za „zdrav i kulturno ispunjen život“.
Na osnovu ovih smjernica, osoba koja živi sama u centru grada ili predgrađu na raspolaganju bi trebalo da ima ukupno 25 kvadrata. Ako živi na selu, japanska vlada je bila „široke ruke“ i predvidjela 55 kvadrata. Idealan prostor za samca u gradu je 40 kvadrata, ali stvarnost je nešto potpuno drugo. Prosjek životnog prostora u Japanu iznosi 13,5 tatami prostirki ili 22,3 kvadratan po stanovniku, bez obzira na to gdje oni žive. I to je to, toliko ima i svi se tome prilagode.
Na drugom kraju svijeta, u Švedskoj na primjer, situacija je potpuno drugačija. Prosječna stambena površina po osobi u ovoj zemlji je 42 kvadratna metra. Najviše prostora po osobi, čak 47 kvadrata, imaju oni koji žive u jednostambenim ili dvostambenim zgradama,posebno ako su još i vlasnici stanova. Najviše stambenog prostora imaju oni koji žive u Tingsridu i Idreu, 54 kvadrata, a najmanje mještani stokholmskih opština, oko 33 kvadratna metra.
U Švedskoj postoje razlike u veličini stambenog prostora i ako živite u višestambenim objektima, ali i da li ste vlasnik stana ili ste u njemu kao podstanari. Studenti i stari imaju najmanje životnog prostora, oko 29 kvadrata.
A kako je U Srbiji? Na žalost, nema nekih preciznih podataka o tome koliko je kvadrata u Srbiji predviđeno po stanovniku, ali je struktura stanova precizirana. Zna se da se pod garsonjerom podrazumijeva stambeni prostor od 26 kvadrata koji sadrži ulaznu zonu i višenamjensku sobu sa prostorom za pripremu hrane – čajnu kuhinju.
Jednosoban stan ima četiri kvadrata više, jednoiposoban 40 kvadratnih metara, dvosobni još osam kvadrata pride, dvoiposobni 56 kvadratnih metara, trosobni 64, troiposobni 77 i četvorosobni 86 kvadrata. Oni veći se rijetko nalaze i za posebnu su klijentelu.
Za razliku od pojedinih evropskih zemalja, ali i onih „preko bare” U Srbiji je dvosoban stan onaj koji ima ulaznu zonu, prostor za pripremu hrane – kuhinju, prostor za obedovanje – trpezariju, kupatilo, dnevnu sobu i sobu sa zajedničkim krevetom. Takva struktura je i kod ostalih stanova samo se dodaje još po jedna soba ili soba za jednu osobu (to je ono „ipo“ u slučaju, na primjer jednoiposobnog stana).
Zbog slabih platežnih mogućnosti građana u Srbiji mnogi su bez vlastitog stana, pa nekada i čitav životni vijek provedu kao podstanari. Oni drugi se snalaze, u jednom stanu ostaju da žive i djeca kad zasnuju svoje porodice i nerijetko se dešava da ih u manjem prostoru budu i tri generacije, piše Blic.
Kako onda stanovi od 40 kvadrata postaju dvosobni, dvoiposobni, pa nekada čak i trosobni, sada postaje potpuno jasno. U nemogućnosti da kupe stan, ljudi od jedne veće prave dvije manje sobe, zatvaraju terasu i pretvaraju je u još jednu sobu, ruše zidove i trpezariju ii ostavu i uz malu „doradu“ osposobe za spavanje. Ideja ima na pretek, posebno kad životnog prostora ima manjka.
I da se vratimo na početak teksta. Sada je možda jasnije zašto u oglasima ima malih stanova, ali većih struktura. Domišljatost i snalažljivost nam je u krvi, posebno ako nas na to okolnosti natjeraju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu