Od prvog do prvog, ako imaju prosječnu platu i nikakvih vanrednih troškova. Ali većina nema ni taj „luksuz“, ako gledamo statistiku. Plate ispod republičkog prosjeka, kaže nam ona, ima 174.000 ljudi ili 65 odsto ukupne radne snage u RS. Dakle, radiš čitav mjesec kao konj, da sa platom ne možeš da preguraš ni do polovine mjeseca. Svaki drugi radnik, pritom, radi za platu koja je jednaka ili manja od troškova hrane za porodicu.
I kako tu pronaći smisao ili entuzijazam za svakodnevni život? Kako izbjeći osećaj da si dobro zaglibio i da se, što više dodaješ gas, sve više ukopavaš? Tako nekako izgleda naš svijet i ako se pogleda omjer plata i troškova života. Koliko god da guraš sebe, uložiš energije, rada, nikako pokriti sve rupe i stići na sve strane.
I ta trka sa svakodnevnim poskupljenjima ili bolje reći sa životom, za većinu naših ljudi traje već dvije decenije. Crpi energiju i optimizam, vjeru u bolje dane. Oko praznika dopustimo sebi koji dan u kojem kažemo „nek ide sve dođavola, jednom se živi“, malo se opustimo, malo više platimo, popijemo, pojedemo i zaboravimo, a onda Jovo nanovo. Treba naći pare za božićnu ili slavsku pečenicu, kupiti djeci preskupe čizme za snijeg, platiti lijekove, jer su se svi u porodici razboljeli, živjeti kao da nam ništa ne nedostaje, a najmanje novac.
A na zimovanje ćemo sljedeće ili neke naredne godine, dok se malo oporavimo od ove zime. Svakako je precijenjeno. Ili će djeca ići kad porastu i zarade platu u Njemačkoj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu