Kultura

PUNA ANEGDOTA I DOBRE MUZIKE Nenad Marjanović dr Fric promovisao autobiografiju na OK Festu

Najveća prekretnica i početak prepoznatljivosti ovog pank benda počinje od festivala u Subotici 1987. godine, kada su neočekivano postigli interesovanje šire javnosti.

PUNA ANEGDOTA I DOBRE MUZIKE Nenad Marjanović dr Fric promovisao autobiografiju na OK Festu
FOTO: MARKO RISTIĆ

O svojim počecima, usponima i novoj knjizi “Život s idi(j)otima”, u sklopu “Nektar OK Fest-a” govorio je Nenad Marjanović dr Fric, zajedno sa rok kritičarom, Petrom Janjetovićem.

Ja sam imao tu sreću da budem u žiriju festivala u Subotici i desilo se te sezone da su dva izuzetno jaka benda bila u konkurenciji. Jedni su KUD Idijoti, a drugi grupa Mizar iz Skoplja. Mi smo kao žiri imali problem da izaberemo pobjednika. Ipak, nisu to trke na 200 metara, pa ko prije stigne. Na kraju smo malo kukavički odlučili da svi finalisti budu proglašeni pobjednicima festivala, a publika je izabrala stvarnog pobjednika. U publici je bila jedna agilna grupa pankera i možemo slobodno reći da su nam spasili obraz izabravši Idijote – rekao je Janjetović.

Kako on kaže, u godinama koje su nailazile bio je “mali od palube” za KUD Idijote.

– Kada je počeo rat, nikakvu komunikaciju nismo imali jedni sa drugima, ali i naravno da smo brinuli mnogo jedni o drugima i pokušavali da komuniciramo preko drugih zemalja regiona – dodao je.

Nakon pobjede na festivalu u Suboticu sljedeći korak koji se očekivalo da naprave, bilo je da snime ploču.

– Mi smo stvarno svaki dan vježbali. Jednostavno nam je to bilo potpuno prirodno. Uskoro smo počeli razmišljati da bi i mi trebali izdati ploču. Tada smo mislili da je to nemoguće i nismo znali odakle početi. Aplicirali smo na subotički festival i pobijedili. Onaj utisak kada su odlučili da publika izabere pobjednika je bio takav da nikad takvo zadovoljstvo i sreću nismo osjetili. To je značilo da će krenuti i priča oko ploče. Kada smo izdali prvu ploču mislim da smo napamet naučili kako izgleda, one brazde, pa u milion ploča bi je prepoznali bez da na njoj piše da je naša – rekao je Marjanović.

U svojoj knjizi govori i o tome šta je na njega, kao i na ostale članove benda uticalo da postanu najbolji pank bend na prostoru bivše države.

– Mnogo sam se radovao kada je Fric završio knjigu i kada smo pravili prve planove kako da je objavimo. Knjiga je izašla u maju mjesecu u Hrvatskoj, a početkom juna u Srbiji. Poslije toga smo imali nekoliko promocija u Srbiji što je pokazalo da su KUD Idijoti jedan domaći bend – rekao je Janjetović.

Knjiga je monografske građe, sa biografskim podacima o nastanku KUD-a Idijoti. Marjanović vjerodostojno oslikava Istru, Pulu i tadašnju muzičku scenu. Zatim, donosi osvrt na cijelu regionalnu muzičku scenu, odnosno scenu bivše Jugoslavije.

– KUD Idijoti su bili klupski bend i ni blizu nečemu što je mejnstrim, a to je isto tako zavodljivo klincima pankerima jer je ta andregraund scena fenomenalno funkcionisala kroz poznanstva. Oni su imali kult sljedbeništva u Smederevskoj Palanci što je u potpunosti neočekivano. Oduvijek su imali lojalnu publiku koja ih je poštovala jer su od samog početka bili bend sa stavom. Idijoti su za razliku od raznih vikend pankera bili autentični, ne samo kao bend nego ljudi koji su se zalagali za prave vrijednosti – rekao je Janjetović.

Prema riječima legendarnog dr Frica, danas je puno lakše prepoznati popularnost kod publike. Fanove je gotovo moguće prebrojati na osnovu lajkova i pregleda na društvenim mrežama, a kada su Idijoti počinjali, to nije bilo tako.

– Teren je bio jedino mjesto gdje ćeš vidjeti ko te sluša. Za nas je bilo iznenađenje kada smo prvi put došli u Sarajevo i sala je bila krcata, nije se moglo proći i oni pjevaju sve. Nikada nisi mogao znati dok se tako ne uvjeriš, ali tu shvatiš da ti rasteš, da bend raste, da publika pjeva vaše pjesme. Sretao sam mnoge kvalitetne bendove iz regiona i Evrope, ali nisu oni imali tu težinu, nije bilo tog impulsa koji je specifičan za naše područje. Mi smo bili bijesni prirodno, a doprinijelo je i to okruženje iz kojeg dolazimo – rekao je on.

Karijera vrijedna ponosa

Na promociji svoje knjige na Tjentištu, Marjanović je ispričao interesantnu porodičnu anegdotu o svome ocu. Kada je otišao da posjeti porodicu u blizini Prijedora odakle je rodom, pitali su ga za djecu. On se, ne pridajući poseban značaj karijeri svog mlađeg sina, hvalio kako njegov stariji sin ima vlastiti posao, popravlja auta, te je osnovao porodicu. Nakon nekog vremena biva primoran reći da mu je mlađi sin dio jednog sastava, te “kroz zube” govori i ime “Idijoti”, a kad dječak iz porodice prepozna o kojem se bendu radi i iznese njihove ploče, on shvati da mu je sin zaista poznat. Tu počne ponosno pričati i o njemu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu