Za Srpskainfo Dragica otkriva zbog čega je ova operacija drugačija od svih drugih, u kojima je, širom svijeta, učestvovala u posljednjih 20 godina i kako humanitarci pokušavaju spasiti gladne ljude u opkoljenim i razorenim ukrajinskim gradovima.
Za 17 dana rata iz Ukrajine je izbjeglo oko dva i po miliona ljudi. Ali, kako je izjavio direktor Svjetskog programa hrane (WFP) Dejvid Bizli, oni koji su pobjegli iz svoje zemlje su „pravi srećnici“.
– Mi sada pokušavamo dostaviti hranu za 3,1 miliona stanovnika Ukrajine koji nisu mogli pobjeći – rekao je Bizli, povodom uspostavljanja operacije „Ukraine emergency“.
Dragica Pajević Alp je zamjenica koordinatora ove operacije, čije je sjedište u Krakovu u Poljskoj. Zajedno sa koordinatorom Jakobom Kernom i još dvoje kolega, ona rukovodi velikim poduhvatom spasavanja gladnih u Ukrajini.
Dok ukrajinski gradovi i sela gore u ratnom vihoru, timovi WFP u Poljskoj, Rumuniji, Slovačkoj, Moldaviji, Mađarskoj i u samoj Ukrajini, lavovski se bore kako bi uspostavili koridore za isporuku hrane i pružili pomoć ugroženim porodicama.
Prioritet je, kaže Dragica, snabdijevanje ukrajinskih gradova zahvaćenih sukobom.
– Već smo započeli distribuciju hljeba u Harkovu, poslali smo i hitnu pomoć u hrani u Kijev. Pošto pošiljke pomoći stižu svakog dana, WFP je u trci s vremenom, da unaprijed pozicioniramo hranu u oblastima u kojima se očekuje da će se rasplamsati borbe – objašnjava Dragica Pajević Alp za Srpskainfo.
U područjima gdje je hrana dostupna i gdje rade prodavnice, WFP će obijezbediti gotovinu ili vaučere za nabavku hrane za ugrožene. Gdje god je to moguće, pokušaće da hranu za Ukrajince kupuju u Ukrajini. Jer, Ukrajina je zemlja bogata hranom, bar je to bila prije rata.
Glavni grad Kijev, te Harkov i Mariupolj su epicentri sukoba. Dragica upozorava da u pojedinim naseljima u ovim gradovima vlada dramatična nestašica hrane i vode za piće.
Humanitarne potrebe se umnožavaju iz sata u sat. U WFP su duboko zabrinuti, jer sve više porodica u Ukrajini nema mogućnosti da se prehrani i neće preživjeti ako im se ne dostavi hrana.
– Apelujemo na sve strane da sarađuju sa nama i da nam omoguće siguran prolaz i pristup ljudima kojima je pomoć neophodna. Kao humanitarci, mi smo nepristrasni i neutralni, jedino što želimo je da pomognemo ljudima. Svim ljudima. Da im donesemo hljeb i vodu – kaže Dragica.
Humanitarcima WFP i njihovim partnerima najveći izazov je, kaže Dragica, da analiziraju potrebe ogromne populacije koja se kreće usred nestabilne sigurnosne situacije.
– Za operacije unutar Ukrajine, posebno u konfliktnim područjima, problem nam je i nedostatak humanitarnih partnera za distribuciju pomoći. Razgovaramo sa predstavnicima nevladinih organizacija, civilnog društva i crkava kako bismo našli načina da hrana stigne do najugroženijih – objašnjava Dragica.
A da bi hrana stigla do gladnih, WFP uspostavlja operativne baze unutar Ukrajine za snabdijevanje i organizovanje humanitarnih konvoja, te čvorišta u susjednim zemljama kako bi se olakšala isporuka pomoći.
Dragica Pajević Alp dobro zna kako sve to funcioniše. Prvi angažman u Svjetskom programu hrane UN dobila je poslijeratne 1997. u svojoj zemlji i svom gradu, u kancelariji WFP u Banjaluci.
Međunarodnu karijeru humanitarke započela je u Iraku 2001. godine. Radila je u Turskoj, Keniji, Sudanu, a povremeno i u brojnim drugim zemljama.
U Liberiji je, tokom epidemije ebole, uz dostavljanje hrane gladnima, vodila operaciju izgradnje bolnica. U Južnom Sudanu, zemlji bez puteva i željeznice, uspjela je da, u rekordnom roku, sa kolegama dostavi hranu na 200 lokacija, što bliže gladnim ljudima, koji su hranu iz humanitarne pomoći morali nositi pješice, na leđima, do svojih domova.
Danonoćni rad, selidbe s kraja na kraj svijeta, snalaženje u najtežim situacijama i smišljanje nevjerovatnih rješenja, kako bi se gladnima obezbijedila i dopremila hrana, izazovi su sa kojima Dragica živi već punih 25 godina. Ona kaže da to nije ništa posebno, jer tako živi i radi i 18.000 njenih koleginica i kolega u Svjetskom programu hrane UN.
Ova najveća humanitarna organizacija na svijetu 2020. je dobila Nobelovu nagradu za mir. Tako su svih 18.000 humanitaraca WFP postali nobelovci. I tako je i Banjaluka dobila svoju prvu nobelovku, Dragicu Pajević Alp.
Ali uprkos impresivnom iskustvu, ovjenčanom Nobelom, operacija u Ukrajini je za Dragicu, kao i za njene kolege, nešto sasvim novo. Između ostalog i zato što je upravo Ukrajina, donedavno, bila najveći dobavljač hrane za WFP.
Tragična sudbina Ukrajine je samo još jedan dokaz za činjenicu koja je humanitarcima odavno poznata: da najviše ljudi na planeti gladuje zbog ratova.
– Situacija u Ukrajini i stalni rast cijena hrane i goriva dramatično će uticati na snabdijevanje hranom u cijelom svijetu. Ovo bi mogla biti katastrofalna situacija za milione porodica širom planete koje se oslanjaju na WFP za pomoć u hrani – upozorava Dragica Pajević Alp.
Ipak, Svjetski program hrane ne odustaje od svoje humane misije, ni u Ukrajini ni u drugim ratom ili prirodnim katastrofama ugroženim zemljama. Od hrane iz magacina WFP zavise životi 135 miliona gladnih širom planete.
Dragica Pajević Alp vjeruje da će humanost i solidarnost i u ovako teškoj situaciji ipak pobijediti. Da će donatori ostati uz WFP i da će ljudi od kojih zavisi prolazak konvoja u Ukrajini omogućiti da hrana stigne do gladnih.
– Iskreno se nadam da će oni od kojih zavisi naš uspjeh ili neuspjeh naći motivacije i načina da nam pomognu u našoj plemenitoj misiji: da umanjimo patnju i omogućimo ljudima pristup hrani, a time i mogućnost da prežive i sačuvaju barem minimum ljudskog dostojanstva – poručila je ova humana Banjalučanka.
Nakon ove operacije u Ukrajini, Dragica Pajević Alp se na kratko vraća u Kairo, gdje već tri godine vodi regionalni biro WFP za Bliski Istok, sjevernu Afriku i Evropu. Nakon toga se seli u Najrobi gdje će biti zamjenica regionalnog direktora Svjetskog programa hrane UN za istočnu Afriku. Borba se, dakle, nastavlja. Na svim meridijanima.
San iz djetinjstva
Još kao djevojčica, kada je u rodnoj Banjaluci kupovala UNICEF-ove razglednice za pomoć gladnoj djeci u Etiopiji, Dragica je sanjala da, kada odraste, pomaže gladnima širom svijeta. Čvrsto je vjerovala da svako dijete ima pravo na pristojan obrok i da niko, baš niko na svijetu, ne smije biti gladan.
Na ovakva razmišljanja vjerovatno je uticalo i to što je i njen tata, Nikola Milojević, davno prije njenog rođenja, tokom Suecke krize, bio u mirovnoj misiji na Bliskom istoku. On je, kao vojnik JNA, krajem pedesetih godina prošlog vijeka bio pripadnik UNEF-a, prve mirovne misije koju su uspostavile Ujedinjene nacije.
– Dok sam bila dijete nisam shvatala šta je mirovna misija, ali mi je bilo jasno da je tata radio nešto važno i da je čuvao ljude da ne stradaju u ratu. Tako sam i ja od malih nogu priželjkivala da radim za Ujedinjene nacije i, eto, ta mi se želja ostvarila – priča Dragica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu