Sadržao je i ovaj provokativan pasus: “Cijela Rusija će raditi na obnovi Donbasa koji su uništili fašisti. Da, ovo će koštati nekoliko biliona rubalja. Ali taj novac će biti izdvojen iz ruskog budžeta, čak i po cijenu privremenog pada životnog standarda nacije”.
Ukrajinski mediji su odmah saopštili o članku kao o istinskoj politici Kremlja. Izvestija ga je odmah uklonila, tvrdeći da je hakovan.
Kirijenkov komad je vjerovatno bio lažan, što sugerišu i interpunkcijske greške. Ipak, u mnogim aspektima, on odražava planove Kremlja za istočne i južne regione Ukrajine, piše Blumberg.
Više od tri mjeseca nakon takozvane “specijalne vojne operacije”, Kremlj nije dao zvaničnu izjavu o tome kako vidi budućnost teritorija koje je zauzeo. Sve što je uradio je priznavanje nezavisnosti dvije već postojeće samoproglašene proruske države — Donjecke i Luganske Narodne Republike — unutar granica istoimenih ukrajinskih regiona. Ipak, Rusija je takođe zauzela gradove i naselja u oblastima Herson, Zaporožje i Harkov, na koje “narodne republike” nikada nisu polagale pravo.
Zvaničnici kolaboracionističkih administracija uspostavljenih na osvojenim teritorijama često su govorili o predstojećim referendumima o pridruživanju Rusiji. Ipak, Kremlj nije zvanično odobrio nijedan od ovih projekata. Zajednica u regionu Zaporožja — ili, što je vjerovatnije, grupa tamošnjih proruskih aktivista — “glasala” je za pridruživanje Donjeckoj Narodnoj Republici u aprilu, očigledno strahujući od scenarija po kojem “republike” postaju dio Rusije nakon rata, a ostale osvojene teritorije zaglavljene su u nekakvoj sivoj zoni u kojoj su se “republike” našle posle 2014. godine.
Čak ni uvođenje “republika” u Rusiju nije zvanični plan, iako ruske ličnosti koje su o tome govorile stoje mnogo više u režimskoj hijerarhiji od lokalnih kolaboracionista. Među njima su najviši funkcioneri vladajuće partije Jedinstvena Rusija i ruskog parlamenta. Oni se, međutim, razilaze oko toga kada bi mogli da budu održani “referendumi” o pridruživanju Rusiji — već u julu, ili možda tek za godinu dana.
Takođe, neizvjesno je da li će Rusija uspjeti da zadrži nedavno osvojene teritorije. U oblasti Luganska većina teritorije je već okupirana, ali oko dvije trećine Donjecke oblasti ostaje u ukrajinskim rukama. U obraćanju ove nedjelje, predsjednik Volodimir Zelenski je uvjerio Ukrajince da će se Ukrajina vratiti u svaki grad u kojem se trenutno ne vijori ukrajinska zastava.
Za kolaboracioniste na okupiranim teritorijama ovo zvuči kao prijetnja smrću. Njima je potrebno čvrsto obećanje Moskve da se Rusija neće povući i tako ih prepustiti ukrajinskim vlastima. A da bi oni bezrezervno pomogli ruskoj vojsci, obećanje mora uključivati konačnu zaštitu ruske granice pomjerene dovoljno daleko na jugozapad da im pruži zaklon. Međutim, samo jedan čovjek je sposoban da pruži takvo obećanje – Putin. On to još nije učinio, osim ako se ne računa njegov nedavni nagovještaj da svoju misiju vidi kao onu koju je vodio car Petar I Veliki u Sjevernom ratu 1700-1721. godine.
– Petar Veliki je 21 godinu vodio Veliki sjeverni rat. Ratovao je sa Švedskom i činilo se kao da im je nešto uzeo. Nije im uzeo ništa, vratio je ono što je bilo rusko – rekao je Putin.
To je do sada najjasnija izjava o namjerama ruskog lidera. Ali, pomjeranje granica je važna odluka koju je donio samo jednom, u slučaju Krima. Osporavani referendumi koje su “narodne republike” održale 2014. odnosili su se samo na širok autonomije unutar Ukrajine – nije im rečeno da ih čeka status ruskih regiona. Abhazija i Južna Osetija, gruzijske oblasti koje Rusija takođe priznaje kao nezavisne, nikada nisu bile pozvane da se pridruže Rusiji kao njen sastavni dio, piše Blumberg, prenosi Blic.
Lako je shvatiti zašto je Кrim — strateški važan kao baza ruske Crnomorske flote — ostao izuzetak. Priznanje da je teritorijalna ekspanzija cilj Rusije u velikoj mjeri isključuje bilo kakvo poslovanje sa Zapadom, a prije svega sa Evropom. Zvanično postavljanje takvog cilja bilo bi jednako obećanju da nikada neće stati sa okupiranjem teritorija dok se ne zadovolje apetiti Kremlja. Ovi apetiti se teoretski protežu na bilo koju teritoriju koja bi se mogla posmatrati kao dio “istorijske Rusije”, nejasnog pojma koji bi mogao da obuhvati veći dio istočne i sjeverne Evrope. Priznanje bi značilo objavu otvorenog rata i otkrivanje Putina kao ambicioznog osvajača kojeg mali korak dijeli od nošenja carske krune.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu