Prilikom obilaska fabrike, Pisarski je istakao posebno zadovoljstvo što ugrađena oprema iz SSSR-a još uvijek radi, kao i da se ljudi nisu promijenili.
Trideset osam godina, koliko nisam bio ovdje je dug period i za to vrijeme su izrasla nova pokoljenja. Nema više SSSR-a, ni Jugoslavije, u kojima sam započeo posao vezan za fabriku. I u mom životu su se, takođe, dogodile velike promjene. Penzioner sam i imam 80 godina i mislim da je ovo moj posljednji dolazak u Zvornik, gdje sam proveo značajan dio života, a mislim i jedan od najljepših perioda, koji ću pamtiti zauvijek – priča Pisarski za Srpskainfo.
Prisjeća se da kada je došao u Zvornik, bio je mlad, okupiran poslom koji voli, a radio ga je sa svom silinom i znanjem.
– Bio sam okružen zanimljivim jugoslovenskim prijateljima sa kojima me nije vezao samo posao, nego i iskreno druženje i prijateljstvo. Na žalost, mnogi od njih više nisu živi. Moj osnovni utisak je, bez obzira na rat i izmjenu stanovništva, da su ljudi ostali dobronamjerni i gostoljubivi, kakvi su i bili. Prilikom moje sadašnje posjete dočekao me je Momo Savčić sa kojim sam se poznavao odranije i on me je upoznao sa nekim inženjerima te proveo kroz fabriku i ispričao mi kakve su se promjene dogodile za posljednjih dvadeset pet godina – kaže Pisarski.
On je u Zvornik došao daleke 1975. godine sa grupom sovjetskih stručnjaka, kao autorski nadzor iz projektnog Svesaveznog instituta „VAM“ iz Sankt Peterburga i bio odgovoran za poslove elektrosnadbjevanja, elektroopreme za jaku struju, elektroosvjetljenja i sistema upravljanja.
– U fabrici sam pomagao vašim inženjerima, tehničarima i elektromontažerima da stave u pogon i eksploatišu rusku opremu. Fabrika je zvanično puštena 1978. godine, a ja sam ostao još nešto više od jedne godine sa ostalim specijalistima i pomagao oko izvoza proizvoda fabrike – navodi Pisarski.
Dodaje da mu je drago da je u posljednje vrijeme fabrika izgradila nove pogone.
– Drago mi je da vidim tragove modernizacije, koja odgovara novim proizvodima traženim na tržištu. Ipak, raduje me da je oprema iz SSSR-a koja je ugrađena uz našu pomoć još uvijek u funkciji što mi govori da naš trud nije bio uzaludan za doprinos i dobit vašem narodu – ističe Pisarski.
Pisarski je sa članovima porodice i prijateljima obišao Zvornik te se prisjetio nedašnjeg vremena, zgrade u kojoj je živio.
– U Zvorniku sam bio smješten u zgradi Z-14 ili kako su je mještani zvali „ruskoj zgradi“ i ostao skoro pet godina. Stajali smo ispred nje, sada kada je okružena većim zgradama oko sebe izgledala nam je mala i stara. Kada smo mi stanovali bila je nova i jedna od najvećih. Sjetili smo se života u njoj, druženja, odlazaka na Drinu, gdje smo se sunčali, kupali, igrali karte, pecali ribu. Sam grad me iznenadio svojom „gustom“ gradnjom. Nikle su nove i velike zgrade. Neke dijelove nisam prepoznao. Zvornik je postao savremeni grad, ali je izgubio čari onog tihog provincijskog gradića kakvog se rado sjećam – zaključio je Pisarski.
Rad u Zvorniku zauvijek u sjećanju
– Za sav moj pedesetogodišnji inženjerski rad po raznim krajevima svijeta, rad u FG „Birač“ je meni lično bio najdraži i o tome sam često pričao djeci. Nije to samo zato što sam bio poštovan i voljen na poslu koji sam radio, nego zato što sam već od ulaska u vašu zemlju osjetio toplinu, dobrodošlicu i gostoprimstvo običnih ljudi. Družili smo se i poslije radnog vremena, što mi je osim zadovoljstva poslužilo da sasvim savladam vaš jezik, a što je dobro poslužilo i meni i drugima u komunikaciji sa ljekarima, u trgovini – prisjeća se Pisarski.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu