Takahiro Širaiši (29), iz mjesta Zama u prefekturi Kanagava, nedaleko od japanske prestonice, izašao je krajem prošle nedjelje po prvi put pred sudije Osnovnog suda u Tokiju pod optužbom da je 2017. opljačkao, silovao, te svirepo usmrtio i raskomadao devet ljudi, od kojih osam djevojaka, starosti između 15 i 26 godine.
Proces privlači ogromnu pažnju japanskih medija, ne samo zbog surovog, predatorskog ponašanja ubice, već i zbog načina na koji ih je “lovio”.
Naime, Širaiši je na Tviteru otvorio više anonimnih naloga i preko njih stupao u kontakt s srednjoškolkama i studentkinjama koje su preko te društvene mreže izrazile želju da okončaju svoj život.
Zločinac je, pretvarajući se da suosjeća i da sam želi da se liši života, privlačio depresivne djevojke obećanjem da će umrijeti zajedno sa njima.
Fenomen “sajber suicida”
Širaiši je tako zloupotrebio tužni društveni fenomen sajber suicida, odnosno, pakta za kolektivno samoubistvo.
Tu se osobe koje se inače međusobno ne poznaju sreću u virtuelnom prostoru Interneta i dogovaraju da zajednički krenu na put bez povratka kako ne bi skončali usamljeni ili kako bi zajedno nadvladali strah od smrti i instikt za očuvanjem života.
Sajber suicid prisutan je u Japanu od početka ovog vijeka. U njegovoj prvoj deceniji uglavnom je bio sprovođen zavaljujući funkciji ćaskanja (četa) na šire dostupnim veb stranicama, što je omogućavalo relativno lakše praćenje od strane volontera koji rade na suzbijanju suicida i gašenje sajtova po nalogu policije.
Posljednjih godina paktovi o samoubistvu se sklapaju preko društvenih mreža poput Tvitera, na kojima nove stranice i računi niču kao pečurke poslije kiše, prenosi RTS.
Zloupotreba u svrhu ubijanja, kao i mnoštvo primjera u kojima su djevojke, uključujući tu i maloljetnice, regrutovane za prostituciju i porno filmove ili bile namamljene da bi bile silovane preko društvenih mreža, povod su ovih dana za brojne debate i preispitivanja starog problema ravnoteže ili odnosa između slobode izražavanja i potrebe za cenzurom tih medija u svrhu obuzdavanja kriminala.
Takođe se ponovo nameće pitanje da li roditelji treba da maloljetnoj djeci dozvole neograničeno korištenje društvenih mreža ili treba da vrše nadzor (i ako da, kako i u kojoj mjeri).
Treba dodati da se u Japanu odraslom osobom i dalje zvanično postaje tek nakon 20. rođendana, mada je zbog starenja populacije, u nastojanju da se više moći odlučivanja na izborima pruži mladima koje penzioneri dosta brojčano nadmašuju, nedavno pravo glasa priznato svim osobama koje su navršile 18 godina.
Gnusni zločini motivisani pohlepom
Zločini koje je počinio Širaiši privlače veliku pažnju novinara i sociologa i zbog jezivih i nevjerovatnih detalja, kao što su činjenica da je u svom stanu držao glave pobijenih žrtava i to da mu susjedi nisu zamjerili na užasnom smradu koji se iz njega širio, niti obavijestili nadležne službe.
Kuriozitet je i da je on nakon hapšenja dobio dvije ponude za brak koje je, kako je izjavio u plaćenom intervjuu japanskim medijima, odbio jer se “ženama koje žele brak ne može vjerovati”.
Dalje, sva ubistava počinio je u vremenskom rasponu od samo nešto više od dva mjeseca, a pri komadanju leševa, odlaganju njihovih dijelova, kao i u pokušaju da ublaži vonj, rukovodio se saznanjima stečenim pretragom Interneta.
To funkcionisanje svjetske virtuelne mreže kao momentalno dostupnog i univezalnog priručnika za prikrivanje tragova zločina je još jedan od razloga za glavobolju, i za organe reda i za obične građane.
Smrtna kazna neizbježna
Širaiši, koji se u srijedu na prvom sudskom saslušanju izjasnio krivim, priznao je i u razgovorima s policijom i s japanskim novinarima da ga je na zvjerske zločine motivisala neobuzdana želja za pljačkom i seksualnim zadovoljenjem.
U vrijeme kada je počinio ubistva on je radio na regrutaciji djevojaka za javne kuće u po prostituciji i prevarama zloglasnom tokijskom kvartu Kabukićo, što je nesumnjivo bio posao koji odgovara njegovom psihološkom profilu psihopate koji druge ljude, naročito žene, vidi kao objekte za novčanu i fizičku eksploataciju.
Prethodno je zbog podvođenja bio osuđen na uslovnu kaznu zatvora, što ga je, po sopstvenom svjedočenju, ponukalo da se, u želji da izbjegne život među rešetkama, opredijeli za ubistvo kao metod za prikrivanje silovanja i pljačke.
Jedina muška žrtva njegovog zločinačkog orgijanja bio je sumnjičavi partner nesrećne djevojke koju je Širaiši već bio ubio, a koji se u potrazi za nestalom družbenicom obratio zločincu koga je preko nje ranije bio upoznao.
Cijela serija gnusnih zločina izašla je svjetlo dana kada je brat jedne od žrtava, dvadeset-trogodišnje žene koja je priželjkivala smrt jer nije mogla da prebrodi gubitak majke, pretražujući kontakte nestale sestre otkrio da je ona na Tviteru najviše poruka razmijenila sa osobom koju je policija kasnije, zahvaljujući saradnji još jedne djevojke s kojom se ubica dopisivao, identifikovala kao Takahiro Širaiši.
Uprkos tvrdnjama advokata odbrane da su žrtve željele da umru, te da su dale saglasnost da budu usmrćene, devetostrukog ubicu, u skladu s njegovim svjedočenjima koja otkrivaju detaljno planiranje, kao i zbog nedostatka kajanja, brojnosti i surovosti zločina, nesumnjivo očekuje smrtna kazna.
Ona se u Japanu upravo najčešće dodjeljuje za višestruka, a potom i za posebno svirepa pojedinačna ubistva, i za razliku od nekih drugih država gdje se samo simbolično izriče, zaista se sprovodi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu