Takođe, u emisiji govori i Zorica Panić, majka, kojoj je na današnjem suđenju utišan mikrofon.
O današnjem suđenju ekskluzivno za Blic uživo govori Saša Panić, otac ubijene Kristine i Milana, jedne od prvih žrtava Blažića, kao i Zorica Panić, majka, kojoj je na današnjem suđenju isključen mikrofon. Sve što joj sudija nije dozvolila da kaže u sudnici – reći će u emisiji Blic uživo.
– Ovo je negativno uticalo na sve kada je sudija zabranila mojoj supruzi da priča. Još više me je zaboljelo kada je sudija rekla da je udalje. Nismo mi kriminalci, pa mnogo se bolje ophode prema njima (Urošu i Radiši), majci koja je dvoje djece izgubila gase mikrofon – kaže Saša Panić.
Mi nismo dobili odgovor na mnoga pitanja, čini mi se da sudija žuri, kaže Saša Panić.
– Čini mi se da sudija žuri, mi insistiramo da nam se dostavi spisak telefona Radiše i Uroša sa kim su se dopisivali i sa kim su se čuli te večeri. Mene zanima koga je Radiša pozvao da urgira da mu ne ubiju sina, sa kim je Uroš Blažić komunicirao kada je sve to radio. Hoću da vidim taj spisak! Imamo snimak gdje Radiša mlatara pištolj pred unukom, a kune se da nije ništa znao o tom oružju. Vidimo sliku, on i Uroš, iza njih meta u streljani. Radiša kaže da je slika nastala kada je Uroš vježbao za vojsku. Sljedeće, Uroš se slika isto mjesto, isto odjelo, kako je metak pogodio metu… Vidi se da je to nastalo u streljani i da lažu! Po sto puta su uhvaćeni u laži – kaže Panić.
“Čuli smo da Biljana Blažić nosi hranu sinu i mužu”
Roditelje ubijene djece posebno boli to što Blažić ima sve pogodnosti dok je u zatvoru.
– On ima televiziju, ima teretanu… Pritvor treba da bude pritvor – hljeb i voda, dva sa dva i bez ičega! Nevjerovatno mi je da on ima pristup medijima! Stajao sam svakog petka ispred zatvora u Smederevu, jer smo čuli da Biljana Blažić nosi hranu sinu i mužu. Mi smo štrajkovali i branili smo to, jer ni naša djeca ne jedu! Naišao sam na upravnika zatvora, postavio sam mu neka pitanja, on mi je rekao idite kući, ja nju moram da pustim i prije toga i poslije toga, samo kad vi niste tu. Boli me, jer se osjećam da su svi na strani ubica. Kao da sam ja ubio njih, a ne oni našu djecu. Mi smo podnijeli tužbu i protiv majke, ona je bila saučesnik! Znala je za sve to oružje! Mi slušamo snimak gdje Biljana Blažić savjetuje Radišu i Uroša da sakriju municiju i oružje jer će da ih prijavi komšinica, a ona ne želi da ostane bez penzije. A sve vrijeme tvrdi da ne zna ništa o tom oružju – kaže Panić.
Kako kaže Saša Panić, sada je sa porodicom ubijenog Dalibora Todorovića sada kao jedna porodica.
– Od tada mi smo kao jedna porodica sa porodicom ubijenog Dalibora Todorovića. Držimo se zajedno, borimo se za pravdu zajedno! Ali da kažem i ovo: ovo suđenje se svelo na – Uroš Blažić je priznao djelo, ali ko je njega poslao! Ima još onih oko njega koji su učestvovali u ovome! Ni u ratu nema ovoliko poginule djece! Ubili su mi sina sa dvije čokoladice u džepu i limenkom koka kole. Ubio je goloruku djecu. Reko sam pustite me da se sada goloruki obračunamo i da ga živog pojedem, grkljan da mu iščupam – kaže Panić.
Panić kaže da mu mnoge stvari u nastupu Blažića smetaju, a pogotovo to što u odbrani stalno ponavljaju da su se nečeg plašili.
– Oni se sve vrijeme pričali da su se nečeg plašili. Od čega su se plašili, ko ih je napao?! Otac se vadi kako ne zna za oružje, a mi gledamo snimak kako on nosi pištolj po kući pred unukom, dok se majka i baba smiju i kikoću. Ja sam se zgrozio da se jedan oficir školovani tako ponaša. Drugo to smješkanje podrugljivo Uroša Blažića i provokatorsko klimanje glave, straža mora da ga opomene da mora da se ponaša normalno da nas ne bi izazivao više – kaže Panić.
Tuga je prerasla u bijes
On je imao šest sedam prijava, a to je Radiša sve završavao preko svojih prijatelja.
– To je moglo da se spriječi. Uroš Blažić je motorom udario policajca i pobjegao. Četiri patrole su ga jurile, privele ga, došao je Radiša i izveo ga samo iz stanice. Neko je te predmete stavljao u fioku, nađite te ljude! On je mislio da će ga otac i sada izvući! Dijete mora da odgovora, da bi ga sprečio. I on, otac i majka Biljana, koja je pištoljem prijetila švalerki Radišinoj. Nije ovdje samo Uroš, ovdje je cijeli lanac odgovornosti – ističe Saša Panić.
Kako kaže Saša Panić tuga je prerasla u bijes i on se svakoga dana budi sa jednim istim osjećajem, da ubica te nevino stradale djece nikada neće biti adekvatno kažnjen!
– Kada smo mi nasrnuli na njega, oni su se uplašili, jedva su izvukli živu glavu. Sada su na sigurnom i zato se tako ponašaju. Ja ne znam kako je moguće da mu sudija postavlja pitanje i obrazlaže mu da ne mora da odgovara. Neka odgovori ako hoće! A nas izvode iz sudnice! Sram vas bilo, gospođo sudija! Ako imate djece treba da se stavite u našu kožu! Ja sam na početku suđenja kada su nam predočili da će maksimalna kazna biti 20 godina, ja sam tražio da ih odmah puste! Za ovakvog zlikovca nema kazne, ja bih ga živog zakopao u zemlju. Druga kazna ne postoji! Nama samo jedna stvar prolazi kroz glavu, budimo se i liježemo sa mislima na djecu, a znamo da ne možemo da osudimo adekvatno, dominantno osjećanje je bijes – zaključuje Panić u Blic uživo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu