Brutalni napad na novinara Vladimira Kovačevića, koga su maskirani batinaši sa ful opremom pokušali ubiti usred Banjaluke na kućnom pragu, jezivo je, ali očekivano.
Pitanje je bilo samo kad će početi tući. I počeli su. Jer, godinama je u ovom društvu brižljivo i uporno uzgajano uvjerenje, da oni koji „pišu svašta“, ni ne zaslužuju ništa bolje od šipke, šake, bejzbol palice ili nekog sličnog sredstva demokratske debate.
Ko je premlatio Kovačevića, i ko je batinašima obezbijedio šipke, dao adresu, dojavio kad se novinar vraća s posla, istražiće, nadajmo se, policija i tužilaštvo. Njihov je to posao, ako je u ovoj zemlji ostala makar i trunčica nade i profesionalne čestitosti. Jasno je, čak i laicima, da se takvim sredstvima ne služe huligani iz komšiluka, ni ljubomorni muževi, kako neki „ugledni“ članovi zajednice insinuiraju u svojim FB objavama.
Jezivo je da istaknuti predstavnici vladajuće stranke, pa i kandidati za predstojeće izbore, i vjerni im pratioci, na društvenim mrežama otvoreno opravdavaju brutalno nasilje nad novinarom, sve riječima: „Treba osuditi svaki oblik nasilja, ali…“. Pa slijedi salva nepodopština. Nema ALI! Kad je zločin u pitanju, ALI je graničnik između slobode i sile.
Predizborna poruka političarima: Ne zaklinjite se u Republiku Srpsku, nego učinite da život RS bude dostojanstven, bezbjedan i slobodan. Ovakva Republika Srpska ne treba nikom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu