Komad „Taksimetar“ po tekstu slovenačkog pisca Gorana Vojnovića u režiji Perišića i produkciji GP „Jazavac“ imao je nedavno banjalučku premijeru na Festivalu glumca „Zaplet“. Ogoljena priča, uz minimalističku scenografiju, sa dva glumca na sceni Željka Stjepanovića i Aleksandra Runjića (koji tumači devet različitih likova) postepeno od komedije prerasta u gorku priču o propalim snovima, nerazumijevanju, ksenofobiji i otuđenosti modernog čovjeka, jednako razumljiva u svakom dijelu regiona i Evrope, ostavljajući knedlu u grlu publike na kraju komada.
Perišić je za „Srpskainfo“ razgovarao o prilagođavanju teksta Gorana Vojnovića stvarnosti Republike Srpske, koliko je priča ove drame univerzalna i kako preispituje odnose pojedinca i društva.
-Činjenica da smo mi u Jazavcu izabrali „Taksimetar“ za igranje na našoj sceni, te da je komad Gorana Vojnovića uz izvornu ljubljansku, doživio i zagrebačku verziju dovoljno govori da postoji neka zajednička nit u trenutnom društvenom stanju Ljubljane-Zagreba-Banjaluke, a rekao bih i cijelog regiona. Neka vrsta univerzalne vrijednosti samog komada. Sa druge strane postoji u samom tekstu jedan lik, italijanskog turiste, koji mi nismo ubacili u našu verziju, a čija je funkcija da pokaže da tema ovog teksta nije specifična za naše prostore, već da ima značenje razumljivo na mnogo širem nivou. Jedno zabrinjavajuće stanje svijesti modernog čovjeka i ograničenosti prema svemu onom što je drugačije od njega-kaže Perišić dodajući da je ključno pitanje ovog komada iz čega dolazi to nerazumijevanje.
-Pitanje, koje „Taksimetar“ postavlja svima nama jeste iz čega dolazi nerazumijevanje među ljudima? Djelom je to posljedica naše psihologije, unutrašnjog straha prema nepoznatom, ali djelom sve većeg gubitka empatije prema drugome. Da li je to posljedica tog egoizma, okretanja samom sebi? Stalne trke za interesom. Koliko smo mi svjesno pristali na društvene okolnosti koje vladaju našim životima. Zašto lakše biramo da povrijedimo svoje najbliže umjesto da reagujemo na pritisak okoline. Rekao bih da je to posljedica zaborava, a zaborav je odraz gluposti-kaže režiser „Taksimetra“.
Perišić kaže da je namjerno ubrzao dinamiku svoje verzije u odnosu na prethodna teatarska tumačenja „Taksimetra“, kako bi naglasio emotivno previranje svojih junaka.
-Želio sam napraviti jedan dinamični, skoro road-movie pozorišni komad. Zato je tu i taj živi bubanj na sceni, sa kojim dodatno pojačavamo dinamiku, ekspresivnost i emotivno previranje, posebno kod glavnog junaka taksiste. Nisam gledao, ljubljansku i zagrebačku verziju, što mi je dalo jednu vrstu autorske slobode, ali sam od autora komada Vojnovića čuo da prethodne dvije verzije nisu imala toliku emotivnu težinu kao naše tumačenje njegovog komada posebno u samom finišu- kaže Perišić dodajući da Runićevo tumačenje devet likova nije slučajno.
-Devet likova, tih devet putnika, koje tumači Aleksandar nisu slučajni. Oni rade za našu ideju predstave. Da su ti različiti karakteri i te različite ljudske osobine, neki uniformisani kostimi, koji sakrivaju pravi karakter čovjeka. Na osnovu tog spoljašnog utiska sve češće procjenjujemo nekog kao čovjeka, bez ulaska u suštinu, ko je on u stvari i šta on osjeća. Sve više stavljamo formu, spoljni utisak u prvi plan bez vrijednovanja sadržaja koji stoji iza forme-jasan je režiser „Taksimetra“.
Pozorište ne smije stajati po strani
Perišić kaže da je svjesno želeo produbiti dramski fokus komada u odnosu na elemente komedije.
-Onog trenutka kada pozorište ostane po strani od društvenih tokova, ono je izgubilo svoj smisao. Ne samo da pozorište nema pravo da bude na strani, već i mi kao pojedinci sve više stvari posmatramo sa strane, sa distance. Upravo zbog toga sam više naglasio taj dramsko-društveni element u Goranovom komadu u odnosu na elemente komedije, kako bih pokazao da zbog nekih svojih ličnih strahova i sitnih interesa, sve više gubimo ljudskost, što je poražavajuće za jedno društvo-kaže Perišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu