Društvo

Rijekom kajak plovi, poljem jure konji vrani: Poduhvat vrijednih momaka s Romanije

Mladen Borovčanin i Aleksandar Mačar, dvojica vrijednih momaka iz Sokoca, za kratko vrijeme su učinili mnogo na unapređenju turizma na Romaniji.

Rijekom kajak plovi, poljem jure konji vrani: Poduhvat vrijednih momaka s Romanije
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Osnovali su kajak klub i školu jahanja. Oni su i skiperi i uzgajivači konja i učitelji jahanja i skromni mladići koji ne vole da pričaju o sebi.

Njihov kajak klub, koji će se zvati, naravno, “Romanija”, još je “u fazi osnivanja”, kažu Aleksandar i Mladen. Ali vještina kojom surfaju rječicom Biošticom daleko je od početničke.

Kada su, ovog ljeta, odlučili da svoje usluge ponude turistima, i sami su, kažu, bili iznenađeni interesovanjem.

– Skoro svakog dana smo imali po dvije ture kajakom. Dolazili su nam i domaći gosti, ali i Česi i Poljaci iz baze EUFOR u Sarajevu. Imali smo čak i jednog Meksikanca. Svi su bili oduševljeni našom kajak turom i ljepotama ovog kraja – priča Mladen za Srpskainfo.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Aleksandar dodaje da živopisna rijeka Bioštica ima tri etape na svom toku. Na prvoj, od izvorišta do sela Knežina, plove njihovi kajaci. Dalje, tokom, rijeka ulazi u kanjon, za koji mnogi tvrde da je među najljepšim u Evropi. U donjem toku rijeka se opet umiruje i teče do Olova, gdje joj se pridružuje Stupačnica i tako nastaje rijeka Krivaja.

Dok plove kajakom, turisti mogu vidjeti vidre, čaplje, divlje patke. Ima i dabrova, koji na rijeci prave brane, ali njih je teško vidjeti. Ove životinjice se sklanjaju čim osjete da su ljudi u blizini.

Plovidba počinje nedaleko od malog bajkovitog vodopada i nadomak stare, napuštene vodenice, na kojoj je nekad davno, prije rata, snimljen film “Žeđ”.

– Staza za kajak turu je duga pet kilometara, a vožnja traje i do tri sata. Nema razloga za žurbu, nije ovo trka – kaže Aleksandar za Srpskainfo.

Kome je do trke može se zaputiti u selo Baltići, naravno, ako je vješt jahač. Ali, u malom manježu u ovom selu ima mjesta i za one koji o jahanju pojma nemaju, a imaju želju da nauče ovu vještinu. I ovdje će goste dočekati Aleksandar i Mladen. I njihova mala ergela.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Engleski galoperi, Nikolas i Nikita Lejdi, kao i Vihor, hitri konj pasmine američki kvorter, rezervisani su za one koji znaju šta je jahanje. Bosančić Miško, mirno konjče strpljive ćudi, služi uglavnom za obuku početnika.

A tu su i dva šetland ponija, iz pasmine najmanjih konja na svijetu, kojima su djeca naprosto oduševljena. Kako to izgleda kad se udruže mali jahač i malo konjče pokazao nam je šestogodišnji Vanja Mačar.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Ne bojim se, šta ću se bojati, vidite da je manji od mene – kaže simpatični dječak.

Upravo ovi, minijaturni poniji, objašnjavaju Aleksandar i Mladen, najdugovječniji su konji: ako su zdravi i dobro njegovani, mogu poživjeti i do 60 godina.

Na Romaniji će sigurno proživjeti dug i srećan život, jer ovdje imaju sve što konjska duša može poželiti: prostrane pašnjake, bistru vodu i toplu, udobnu štalu.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Uvijek smo u domaćinstvu imali konje, pa sam pomislio što ne bismo nabavili i nekoliko rasnih primjeraka i pokušali sa školom jahanja – kaže Mladen.

Momci su pokušali i – uspjeli. Naročito su ponosni na stasitog Nikolasa, konja sa ozbiljnim pedigreom, koji potiče iz Irske i ima svoj rodovnik. Nije čudo što je Nikita Lejdi, očigledno, zaljubljena u njega. A ljubav je, izgleda, obostrana, pa stalno jedno drugo prate pogledom. Najljepši su kada galopiraju u paru.

Još nije kasno da iskoristite posljednje titraje miholjskog ljeta, pa da se spustite kajakom niz čarobnu Biošticu ka idiličnom selu Knežina, rodnom mjestu popularnog pjevača Halida Bešlića. Ili da uzjašete konja, pa polako, kasom, niz zelene romanijske livade. Istina, sezona je završena, ali Aleksandar i Mladen su uvijek spremni da dočekaju i ugoste iznenadne goste.

Čas škole jahanja 20 maraka

Mladen Borovčanin i Aleksandar Mačar kažu da čas jahanja za početnike u njihovom manježu košta 20 maraka. Iskusnim jahačima, koji znaju s konjima i kojima nije potreban učitelj, nude terensko jahanje, van manježa, po cijeni od 25 maraka na sat.

Posla, kažu, imaju na pretek. Ljeti dolaze turisti, koji nakon obilaska znamenitosti, letenja motornim zmajem, plovidbe kajakom ili penjanja na “feratu” na Crvenim stijenama, doživljaj žele upotpuniti i turom jahanja.

– Dolaze i naši, iz Sokoca i okoline. Oni najčešće dovode svoju djecu, kako bismo ih naučili vještini jahanja. Ipak je to, u ovom kraju, tradicija – kaže Mladen.

Za školu jahanja su podjednako zainteresovani i dječaci i djevojčice, a oni najmlađi obuku počinju na ponijima.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije