Kultura

Rječnik balkanske mitologije (52): Šumska majka

Šumska majka se nalazi i kod drugih naroda, čak se može pretpostaviti da je ovaj demon zaostavština paleolitske kulture, jer se šumske majke nalaze skoro kod svih paleolitskih naroda.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Takođe, ovaj demon ukazuje i na izražen matrijarhat, koji je ostao veoma jak kod Slovena. Biće ovog tipa ukazuje i na jaku vezu Slovena sa šumom, koja je bila zapravo sveto mjesto.

Kada nije postojalo svetilište obredi su se činili u šumama, a šumska majka je bila gospodarica šuma i čuvar tog svetog mjesta. Šumska majka je zamišljana kao jako lijepa žena, razvijenih grudi, raspletene duge kose i dugim noktima. Razvijene grudi ukazuju na plodnost, što je predstava kod svih demona i božanstava koja imaju veze sa plodnošću.

Mislilo se da živi u šumi, da može da boravi u krošnjama drveća. Po šumi je išla ili gola ili odjevena u dugu bijelu haljinu.Ona se mogla javiti i kao ružna starica, ali takođe velikih grudi i izraženih zuba. Mogla se pretvoriti u plast, naviljak sena, ćurku, kravu, svinju, psa, konja ili kozu.

Pojavljuje se samo noću, a pri susretu s ljudima ne želi da nanese zlo. Često je zavodila smrtne muškarce. Pojava da demoni vode ljubav sa smrtnicima je prisutna gotovo kod svih demona. Neki su smrtnike uzimali silom, drugi ih zavodili. Postoje u Srbiji kazivači, koji tvrde da su vodili ljubav sa šumskom majkom. Zabilježena je priča jednog mlinara, koji tvrdi da je noću zatekao u mlinu divnu nagu ženu velikih grudi, koja mu se podala. Nakon toga kaže da ju je video u krošnjama.

Šumska majka je bila gospodarica šuma. Kada bi išla šumom drveće bi se savijalo do zemlje. Vjerovalo se da jako lijepo pjeva. Takođe se smatrala zaštitnicom bremenitih žena i novorođenčadi. Međutim, često ih je napadala tako što je donosila bolest djeci. Od nje se, međutim, tražila pomoć u tom slučaju. Pri liječenju bajalo se djeci i u tim bajalicama često se pominje šumska majka. Iz tih tekstova proističe da ona kako donosi tako i odnosi bolest.

Postojala je i trava koja se zvala šumska majka, za koju se vjerovalo da kađenjem tom travom obezbjeđuje nerotkinjama da zatrudne. Mogla se naći u proljeće pored gorskih potoka, prije nego što kukavica zakuka. Žena koja je krenula u potragu za ovom travom nije smjela da govori, a morala je da bude čista, što je podrazumijevalo i čistu odjeću i to da prije toga izbjegava polne odnose. Ova trava je mogla biti još jedan oblik šumske majke.

Kod banatskih Hera, ovo mitsko biće se nazivalo planinskom majkom. Kada kunu, govorilo se: ,,Uzela te, dabogda, planinska majka’’. Kod Đerdapa ovo biće se zvalo šumenka. Šumenka se mogla javiti i kao lijepa i kao ružna žena. Kada bi se javljala kao lijepa, ne bi nanosila nikakvo zlo. Kao ružna, ona bi imala čarobni štapić kojim je ljudima nanosila zlo (ovako je zamišljana i vještica, vjerovatno je u ovom kraju šumska majka preuzela obje funkcije).

Bugari su znali za gorsku majku. Lešačiha se zvala kod Rusa. Poljaci su imali mamonu. Mamona je mogla i da ukrade dijete. Slovaci su sličnog demona nazivali matoha, koja je bila zamišljana bez glave. Česi su imali dive ženi i lesne pani (međutim lesne pani su više ličile na šumske vile). Poljaci su imali dzivoženi.

Osnovana može biti pretpostavka da je šumska majka nekada bila i boginja, jer šumska majka ima dosta sličnosti s boginjama klasičnih mitologija. Po nekim osobinama liči na Dijanu i Artemidu.

Kao i šumska majka, one ne samo što su čuvale djecu i žene, već su ih i napadale. Takođe, to da je šumska majka mogla biti božanstvo prije nego što je postala demon potvrđuje i činjenica da su gotovo sve neolitske civilizacije vjerovale u božanstvo sličnih osobina kao što ih posjeduje šumska majka. Tako je ovo biće vjerovatno starije od same religije Slovena ili predstavlja početak stvaranja religije kod Slovena, piše Nikola Milošević.

(Nastaviće se)