On je u rodnom selu te susjednim Samardžijama, u Potkozarju, zasadio voćnjak starih sorti jabuke, kruške, šljive, dunje, trešnje…
U tome je ovom trojcu pomagao i Milenkov sin Srđan, mada su djed i unuci bili glavni u voćarskoj zavičajnoj akciji.
– Zasadili smo pedeset mladih voćki a moji unuci su se tome veoma mnogo obradovali. Oni su pridržavali sadnice dok sam ja korijen zagrtao zemljom. U našem kraju je tradicija, ljubav i zadovoljstvo u sadnji voća. To se prenosi generacijama. Nekada sam i ja, kao moji unuci sada, sadio voćke sa svojim ocem i djedom a to se ne zaboravlja – ispričao je Milenko Čekić za Srpskainfo.
On je za sadnju voćki izabrao poseban povod, o kojem je poslije uspješne akcije, dugo razgovarao sa svojim unucima.
– To su moj rođendan i dolazak proljeća. Svaka voćka koju smo posadili je spomenik za bivše i buduće generacije među Čekićima. Moji unuci su se veoma obradovali sadnji, čak su me danima zapitkivali, kada ćemo ići u selo da radimo. Imali smo mnogo posla, zasadili dva mala voćnjaka na mjestima gdje su se urušila stara stabla jabuke i kruške posađena prije stotinu godina – kazao je Milenko Čekić, zadovoljan što će Ivan i Fedor, kada porastu, imati šta da ispričaju o porodičnom voćnjaku i djedovoj akciji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu