Sa pojavom superheroja Elvisa Prislija ona je postala pravi pravcati globalni stil, novi način života i razmišljanja.
Smisao za slobodu i opuštenost rokeri su preuzeli iz džez nasljeđa, a strast, pobunu i energičnost od rokenrolera pedesetih.
Šezdesetih godina rok je postao konstruktivna sila, koja na neodoljiv način okupira mlađe ljude. Zajedno sa seksualnom revolucijom i eksplozijom samosvijesti do koje je dovela slobodna konzumacija lakih i teških droga, rok je postao prvi globalni ideološki pokret koji nije direktno proizlazio iz politike.
Rok muzika je, za razliku od drugih globalnih pokreta XX vijeka koji su obećavali rajske i zemaljske utopije, poput fašizma, socijalizma ili komunizma, imala gotovo hipnotičku snagu nove religije. Nije isključeno da se u nekoj budućnosti neće pojaviti studije koje će rok muziku izjednačiti sa hrišćanstvom, budizmom ili islamom, a da će apostoli te “muzičke” religije biti Elvis Prisli, Dženis Džoplin, Džimi Hendriks, Bob Dilan, Džon Lenon, Mik Džeger, Dejvid Bouvi, Igi Pop, Lu Rid ili Džim Morison.
Pojava histerije za Elvisom ili Bitlsomanije početkom šezdesetih pokazala je svima na svijetu koliko “nova” religija može da bude moćna. Djevojke su vrištale poput poludjelih bahanatkinja, u slavu Dionisa koji se opijao, drogirao, promiskuitetno živio i pjevao o tome kako je “samo ljubav potrebna”.
Elvis Prisli je bio prvi koji je od sebe napravio rokenrol mit i veličanstveni sopstveni kult. Rolingstounsi su bili bend koji je još više učvrstio neprikosnoveni idolopoklonički zanos običnih smrtnika prema rok božanstvima. Džeger i Ričards orgijali su s djevojkama u svojim garderobama poslije koncerata, a nove bahanatkinje dobile su naziv “grupi djevojke”.
Elvis Prisli je bio čovjek koji je svoju publiku preko muzike približio božanskim sferama.
(Nastaviće se)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu