Uništavanje svega što bi trebalo da se čuva postala je naša svakodnevica, praksa koje se ne odričemo. Naravno, bolje nije ni u Federaciji BiH. Isti građani, kada prijeđu granicu, na bilo kojem mjestu, ponašaju se drugačije.
Ovdje je sve dopušteno, kazne mizerne, čuvari javne imovine nedosljedni, i zato su posljedice svakojakih frustracija vidljive na svakom mjestu.
Saznanje da je Komunalno preduzeće „Gradska čistoća“ u Gradiški prinuđeno, prilikom sadnje ukrasnog bilja, prvo ukopati ciglu ili kamen, a potom biljku vezati špagom ili sajlom, zavisno od debljine stabla ili njegove cijene, djeluje zaista šokantno.
Tim postupkom komunalci pokušavaju zaštiti parkove i zelenilo, za šta se u ovom gradu izdvajaju pozamašna novčana sredstva, a ulaže veliki trud zaposlenih. Još je pogubnija činjenica da, u ovim okolnostima, stanovnici lome, uništavaju stabla, klupe, da kvare komunalni red.
Čine to na svakom mjestu, gdje god stignu. Sve što je lijepo pretvaraju u ružno. Njihovim djelovanjem, zapravo, svaki red postaje nered.
Nije Gradiška po tome izuzetak nego primjer. U mnogim mjestima Republike Srpske, u urbanim sredinama, išarane su nove fasade, razbacano smeće po pločnicima i trgovima, razbijene flaše, oštećene fontane, pogaženo cvijeće…
U Banjaluci, najvećem gradu Republike Srpske, na meti vandala, najčešće noću, nalaze se saobraćajni znakovi, klupe, kante za smeće, dječija igrališta… Uprkos stalnim apelima gradskih službi da se čuva komunalna oprema, jer se finansira iz gradskog budžeta i služi svim stanovnicima, pojedinci je bezobzirno uništavaju.
Rušilački poriv nije svojstven samo mladima ili starijim osobama, nego svima. Zašto je tako, gdje su uzroci, šta dovodi do ove veoma raširene pojave? Koju poruku rušitelji šalju, da li nastoje time obezbijediti ličnu korist ili je kod njih snažnija želja da zajednici (u kojoj žive) nanesu štetu?
Da li su po srijedi nevaspitanje, mržnja i otpor prema svemu što narušava unaprijed stvorenu, a lošu sliku svega u svome okruženju? Ili možda je to samo njihova zabava, što je najgori poriv?
Nije ovdje primarna sankcija niti policija, nego uzrok. Dakle, šta je to u ljudima zbog čega kradu i uništavaju javnu imovinu, zajedničko dobro, u čijem stvaranju su i oni, kao i svi drugi građani, izdvojili novac putem poreza i drugih dažbina.
U ovom slučaju moralna pravila su uveliko urušena. To je problem cijele zajednice. Gdje je došlo do propusta? Sasvim sigurno, to se desilo u svijesti ljudi, porodičnom odgoju, obrazovanju, tradiciji, religiji, životnom iskustvu, u politici.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu