Kada pjevam, ja sam svoj na svome i tada zaboravljam na sve. Ponekad mi je, čak, i publika nevidljiva. Važno mi je samo kako ću donijeti pjesmu i kroz neku svoju unutrašnju borbu, izraziti emociju. Moje pjesme su oduvijek vrlo zahtijevne, pa sam sto puta sam sebe proklinjao, zašto sam morao toliko tešku pjesmu da napravim. Ali, ne umijem drugačije i uvijek kažem sebi: „Sad je pjevaš i Bog zna kad ćeš i da li ćeš ponovo.“ – govorio je Šaban Šaulić za života.
Kralj narodne muzike prošle godine je veličanstvenim koncertom u beogradskoj Areni, krunisao pet decenija trajanja.
– Za mene je pjesma, oduvijek, bila igra. Ja sam volio da se igram dok pevam. Mnogi pjevači, dok slušaju moje pjesme, kažu: „Da li je moguće, Šabane, da ti u jednoj pjesmi, tri puta različito pjevaš jedan isti refren?“ A to je zato što ja ne mogu da mirujem, uvijek želim da napravim neki pomak, da to bude ljepše, da to stvarno bude kao igra, da me ponese, da mi bude milo oko srca, jer sam opet donio nešto novo, a ne, kao što mnogi rade – snime refren, tri puta ga iskopiraju i to je to. Nikada to nisam volio. Čak sam se trudio da i strofe ne budu identične. Uvijek sam pokušavao da napravim makar i najmanji eksperiment, koji će mene taknuti, dati mi neki elan, želju, volju. Meni je pjesma igra, ja je tako osjećam, i u tome je, vjerovatno, i tajna.
Ipak, Šaban je u jednom intervjuu koji je dao prije pogibije ispričao da je postojao period kada je pjesma utihnula u njegovom životu i srcu.
– Bila je jedna situacija koja je mogla da prekine, ne samo moju pjesmu, već i moj život. To se desilo u Beču, u vrijeme onog embarga, kada nije moglo da se putuje bez stranih papira, koji su podrazumijevali da moraš da imaš i stan. Ja sam imao te austrijske papire i jedne večeri, krenuo sam, iz stana, u restoran u kome sam nastupao. U mračnom haustoru zgrade sačekali su me neki ljudi i počeli da me ubadaju nožem i udaraju „bokserima“. I ja sam, pravo da vam kažem, vidio smrt sopstvenim očima. Srećom, dugo sam se bavio sportom, pa sam bio okretan i brz, i kada je sve to počelo, uspio da ostanem na nogama, da se krećem, tako da nisu uspjeli da me onesvijeste, jer bi onda, sigurno, do kraja završili posao – prepričavao je Šaban Šaulić koji je tada uspio da se izbori.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu