Goran se u četvrtak uveče objesio na imanju svoje porodice u selu Štivor.
Na njegovoj sahrani, koja je upravo završena, nije bilo vjerskog obreda, ali je Goran ispraćen potresnim govorima onih koji ga vole.
– Dao si život za svoje šapice, to ti svemogući Bog ne može uzeti za zlo. Otišao si, a nisi ispunio svoje mladalačke želje. Mislio si da su svi ljudi hodajući anđeli kao ti, ali eto nisu – rekla je iznad Goranov groba njegova komšinica Snježana Emanuela Dalšašo Linke.
– Gledao si na život kako ne gleda ovaj jadni narod. Želio si da jaki pomognu nemoćnima, ali nisu te razumjeli, nisi opstao u ovom nakaradnom svijetu. Tvoj Reks, sve tvoje ćuke danas ne laju, nego plaču i arlauču od bola. Gorane, otišao si u pravedniji svijet, a ja ću se potruditi da tvoja misija ne bude zaboravljena. Ti počivaj u miru, a mi grešni ćemo odgovarati pred Bogom i pred ljudima za sve što smo učinili i što nismo učinili – rekao je komšija Mile Matijević.
Uplakana majka je stalno ponavljala: bio si pošten, zato su te i ubili.
Rekla je i da su njenom sinu “molitve služene po manastirima u Srbiji” i da njen Goran nije otišao nespokojan s ovog svijeta, iako sveštenici nisu služili zaupokojenu liturgiju, jer se to, po hrišćanskoj dogmi, ne radi kada čovjek izvrši samoubistvo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu