Paralelno sa političkim okršajima partija i njihovih lidera u Srpskoj, na društvenim mrežama bjesni tihi rat simpatizera, istaknutih ili anonimnih članova partije, u koji se često umiješa „običan“ svijet. Njihove rasprave i stavovi po sadržaju i slobodi govora često prevazilaze ono što vidimo i čujemo u tradicionalnim medijima.
U razgovoru sa funkcionerima i članovima stranaka, savjetnicima za medije, novinarima i stručnjacima za politički marketing, koji su aktivni na socijalnim mrežama, istraživali smo kakav je uticaj takvih rasprava na javno mnjenje u susret izborima, da li su uticajniji profili iza kojih stoji ime, ili anonimni, koje u žargonu zovu „botovima“. Po svemu sudeći, i dalje je neuporedivo veći uticaj tradicionalne predizborne kampanje koja se vodi na predizbornim skupovima, pod šatorima ili u dvoranama.
Prema istraživanjima, oko pet odsto birača će se na osnovu informacija koje dobije na društvenim mrežama opredijeliti za koga će glasati. To nije puno, ali nastup političkih stranaka i njihovih aktivista na društvenim mrežama nije skup, štaviše jedan je od jeftinijih vidova kampanje proporcionalno uticaju – kaže za Srpskainfo član Glavnog odbora SNSD Srđan Mazalica.
Tviter i Fejsbuk
Kada je riječ o anonimnosti, Mazalica naglašava da na Tviteru postoje profili iza kojih korisnik ne stoji svojim imenom, ali koji imaju veliki broj pratilaca, koji su uticajni i kredibilni. Budući da nisu lako stekli taj uticaj, neće ga olako ni prokockati.
– Fejsbuk ne trpi takve profile jer se u osnovi bazira na ličnim vezama. Uticaj na javno mnjenje komentarima anonimnih profila na internet portalima je mali, jer internet portali u RS nemaju veliki broj posjetilaca, i kod nas ne postoji veliki interes za čitanjem komentara ispod tekstova. Kad su botovi u pitanju, bez obzira što se taj izraz svakodnevno zloupotrebljava za sve neistomišljenike, mislim da u Srpskoj ne postoje botovi u pravom smislu te riječi, niti ijedna stranka ima tu strategiju. Anonimni profili na društvenim mrežama jednako pomažu i odmažu opciji koju podržavaju, zavisi od toga koliko su pametni – kaže Mazalica.
Primjetno je da su ljudi spremniji da komentare ostavljaju na raznim internet platformama, nego da ih kažu uživo, oči u oči. Zbog čega?
– Iz razloga što vjeruju i znaju da će te komentare pročitati veći broj ljudi, nego da ih iznose u nekom društvu. Za veći uticaj vaših stavova u realnom životu potreban je i veći društveni uticaj, kome često uticaj na društvenim mrežama nije srazmjeran – zaključuje Mazalica.
Uživo manji od makovog zrna
Potpredsjednik DNS Marko Aćić takođe smatra da je uticaj društvenih mreža na javnost i dalje neznatan.
– Lično cijenim više stav ako znam s kim razgovaram. Anonimni ne pomažu mnogo. Naprotiv, mislim da mogu napraviti kontraefekat. Da bi neko bio dobar političar po meni bi trebao da bude i dobar retoričar i besjednik. Uživo to je veliko umijeće. Ovako skrivena iza uređaja, većina je jako hrabra sa velikim brojem komentara, a uživo manji su od makovog zrna i ne umiju da sastave dvije prostoproširene rečenice, što zbog treme, što zbog straha da će rasprava uživo biti nezgodna i ostaviti ih bez teksta, a neće moći pobjeći u trenutku ili postati „off line“ – kaže Aćić za Srpskainfo.
Put do omladine
Stručnjak za politički marketing Aleksandar Zobenica poručuje da se glas omladine više ne možete dobiti putem pisanih ili elektronskih medija, već se 70 odsto tog glasačkog tijela opredjeljuje na osnovu mišljenja koje stekne o kandidatima i strankama na osnovu informacija sa interneta.
– U tom kontekstu za političke partije je izuzetno bitan uticaj na internet prostoru, iako moram primjetiti da ga još ne koriste ni približno u onoj mjeru u kojoj bi trebalo. Sigurno je da veći uticaj imaju stavovi ljudi koji se na mrežama pojavljuju imenom i prezimenom. Postoji i ta neka mađukategorija ljudi, koji pišu pod pseudonimom, a u stvari svi znaju ko je iza tog pseudonima. Era takozvanih botova i formiranja mnjenja na internetu putem njihovih stavova je odavno pošla. Oni još koriste valjano kad su u pitanju ostavljeni komentari ispod vijesti na portalima – objašnjava Zobenica.
I on je mišljenja da je iznositi stav na mreži neuporedivo lakše nego to raditi uživo, jer bi u tom slučaju morali da prođu neke „stranačke i društvene instance“ kako bi došli u poziciju da tako nešto rade.
– Imate veliki broj ljudi koji su sebe izgradili putem društvenih mreža, pa tek onda kao „poznati“ prešli u sferu javnog života sa postojećim „kapitalom iza sebe“ – zaključuje Zobenica.
Šef Kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini RS Miroslav Brčkalo primjećuje da predizborna kampanja putem društvenih mreža igra sve važniju ulogu.
– Može se relativno lako, brzo, jednostavno i besplatno doći do velikog broja potencijalnih glasača. Veći uticaj ima onaj ko se potpiše sa svojim imenom i prezimenom nego razni botovi koji ujedno predstavljaju i onaj najnegativniji dio ove kampanje. Mislim da ti botovi više odmažu nego što pomažu svojim partijama – kaže Brčkalo.
Smatra da je više komentatora na drušvenim mrežama nego uživo iz prostog razloga što je autorima lakše, jednostavnije i brže komunicirati na takav način.
„Igara i portala“
Šef Sektora za politiku i medije SDS Stevan Salatić podsjeća da je kampanja za lokalne izbore 2016. u javnosti nazivana kampanja „igara i portala“. Prema njegovim prognozama, značaj društvenih mreža i portala za političke partije u predstojećoj kampanji biće još zanimljiviji i značajniji, jer je neposredan i rezultati takvog oglašavanja su značajno mjerljiviji u odnosu na tradicionalne kanale.
– U tome, nemjerljivo veći uticaj ima stav ljudi od krvi i mesa koje stoje iza svog imena i prezimena. Na društvenim mrežama već imamo ljude sa integritetom čija se riječ poštuje, tzv. influenseri. Mislim da je uticaj anonimnih autora na mrežama minoran i služi prije svega za utvrđivanje stavova postojećeg biračkog tijela, više nego što privlači nove glasače – kaže Salatić za Srpskainfo.
On podsjeća da se stil života značajno promijenio u posljednjih nekoliko godina informatičkom revolucijom koja je sa zakašnjenjem od decenije došla u BiH.
– Virtuelne zajednice dozvoljavaju učesnicima da sami biraju sadržaje i sagovornike, kao i da izbjegavaju neprijatne situacije sa kojim se susreću u realnom životu – zaključuje Salatić.
Marija Milić, savjetnica za medije člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, smatra da prisustvo na društvenim mrežama jeste potrebno, ali nije neophodno. Prema njenom mišljenju, to je odličan vid promocije, ali samo ako znaš šta radiš na mrežama, koje su mač sa dvije oštrice za nosioce važnih funkcija, pogotovo tokom izborne kampanje.
– Danas je, zahvaljujući društvenim mrežama, moguće preko noći postati „poznat“ ili „uticajan“, ali ako javna ličnost nije verbalno jaka, teško da može da pomogne i sebi i kvalitetnoj promociji opcije kojoj pripada ili je podržava. Imamo na Tviteru primjere ljudi iz neposredne okoline najviših funkcionera republičke vlasti koji se u politički vrlo osjetljivim trenucima nisu baš proslavili civilizovanom komunikacijom na mrežama – podsjeća Milićeva.
Izlivi žuči
Milićeva smatra da je Tviter mjesto gdje su uglavnom politički već opredijeljeni i „često je tužno pratiti uzaludnu, grčevitu borbu dokazivanja da je suprotno mišljenje loše, a vaše jedino ispravno“.
– Umjesto civilizovane rasprave, koja zna često da bude korisna ako sagovornici barataju argumentima, ponekad, u želji da se dopadnu partijskim šefovima, svjedoci smo neugodnih izliva žuči. Onda, u pravilu, takve izlive lajkovima podržavaju samo stranačke kolege ili njihovi botovi i postavlja se pitanje šta je onda svrha i koji je uopšte krajnji rezultat – kaže Milićeva.
Kao poseban problem ističe to što ljudi često nisu svjesni da rečenica napisana na mreži ima istu težinu kao i rečenica izgovorena pred mikrofonom na trgu, stadionu ili na televiziji.
– Svako slovo, svaka ozbiljna riječ ili šala, svaki lajk opisuje isključivo pojedinca. Cijela priča o društvenim mrežama ima smisla samo kad je osoba potpuno sigurna u to što piše i kad nema potrebe da naglašava da se radi o njenom ličnom stavu, ili da ga naknadno demantuje. Ime i prezime su da se čuvaju, a ne da se prljaju, uključujući i društvene mreže. I da, lijepo je videti kad se, paralelno sa kampanjom i mimo nje, na mrežama čuva pismenost i ćirilica – zaključuje Milićeva.
Najbrži put do istomišljenika
Novinar Vladimir Šušak kaže da društvene mreže dobijaju na značaju tek kada objave na njima postanu tema mejnstrim, tradicionalnih medija.
– Koliko sam mogao da uočim, anonimni profili tzv. botovi koriste se uglavnom kao reakcije na nepovoljne komentare i imaju kratkoročni efekat amortizovanja takvih komentara i stavova. Vrlo često anonimni autori, vođeni slobodom anonimnosti, ne prezaju od toga da pretjeraju u komentarima, da vrijeđaju, da se usude komentarisati teme koje ne razumiju i time nanose štetu opciji koju podržavaju – kaže on.
Naglašava još jednu pojavu – kada je riječ o zaista ozbiljnim pitanjima i problemima, nerijetko se dešava da se rasprava sa društvenih mreža prelijeva na trgove i ulice.
– Društvene mreže su zapravo postale neka vrsta inicijalne kapisle za organizovanje građanskih aktivnosti. To je postao najbrži put do istomišljenika koji će biti spremni da se svim sredstvima bore za vlastiti interes – zaključuje Šušak.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu