Nakon vrtoglavog uspjeha i nekoliko godina života preko okeana, Šeki se vratio u Srbiju, a sad je za Grand otvorio dušu i otkrio da li može da preživi od primanja u zemlji koja ga je proslavila.
– Otišao sam u penziju 2009. godine, dobio status umjetnika. Penzionisali su me, ali to je neka mala penzija od 30.000 dinara– priznao je Šeki za Grand, dok je na pitanje kako u Srbiji preživjeti sa tako malom penzijom, odgovorio:
– Vrlo teško, da mi nije još mikrofona, vjeruj mi pitao bih se kako da preživim. Ali ja se nekako koprcam.
Pjevač se nikad nije stideo da radi razne poslove kako bi opstao, a osim što je sa prvim dolaskom u Beograd radio na građevini, nije krio ni da se upskos velikoj popularnosti, lavovski borio i u Americi gdje je radio kao dostavljač.
Kako je izjavio za Grand, vrlo je bitno da pjevač radi na sopstvenom marketingu, što on nikad nije umio.
– Devedesetih godina sam bio među dva pjevača u Jugoslaviji po broju tiraža i popularnosti, ali prokleti rat je učinio mnogo toga. Nisam se interesovao i trudio da odem na bilo koju stranu, ostao sam onaj čovjek koji sam bio u bivšoj Jugi. Ponosan sam što sam pjevač iz eks Jugoslavije. Moja popularnost je onda bila tu i tamo, sve je bilo zaboravljeno i koliko sam prodavao ploča,ma sve – rekao je Šeki i nastavio:
–Ja sam čovjek dobre duše, ali za sebe nisam valjao. Imao sam dobre saradnike, velike hitove i dan danas se moji hitovi slušaju i ja se time ponosim, ali to nije dovoljno. Čovjek treba da bude uporan i da se bori za sebe, a ja to ne znam. Skromnost je moja vrlina, ali to nije dobro. Da sam malo bio uporniji… U ovoj državi ako nemaš ljude, nemaš vezu, ti si mrtav čovjek.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu