Vezan za selo, po završetku srednje škole vratio se u rodno mjesto u Pocerini, gdje se bavi poljoprivredom. Uglavnom gaji stoku, mašta da proširi proizvodnju, a u slobodno vrijeme mladi poljoprivrednik piše. Za sobom ima dvije objavljene knjige. Trenutno sprema i treću, a inspiracija mu, kako kaže, najčešće dolazi upravo na njivi, piše Blic.
Da bi mladima pokazao kako izgleda njegov dan, dok se brine o životinjama, on se sa njima slika i objavljuje na društvenim mrežama. Tako je krava Ružica završila na Fejsbuku i dobila na desetine lajkova. Tu je stigla i koza Belka, a Dušanov selfi iz tora sa životinjama oduševio je mnoge širom Srbije. Ovim postupkom želio je da pokaže svu ljepotu sela, ali i da se ne stidi mjesta odakle potiče.
– Ne stidim se ničega, volim životinje, i ovim se trudim da podstaknem druge da nije sramota živjeti na selu. Ovdje vidim budućnost, jer se ponosim onim što jesam – priča ovaj mladić.
Ponosni su i drugi na njega, pa su njegovi selfiji na društvenim mrežama veoma zapaženi, a prijatelji ga bodre i hrabre da je na pravom putu.
– Svi su oduševljeni. Ja sam želio da pokažem koliko su ove životinje lijepe. Divno je slikati se sa jagnjetom, prasetom, teletom. To su predivne, mazne i pitome životinje. Jednostavno, ja u tome uživam – priča Dušan koji voli da pravi slike i na putovanjima, ali ovo za njega ima posebnu draž.
Njegov dan počinje u šest sati. Polaže stoci, čisti štalu, a najveće zadovoljstvo mu je briga o tovljenicima. Zbog ljubavi prema selu, nije imao dilemu gdje će graditi budućnost.
– Trenutno imam jedanaest tovljenika, a plan mi je da u maju proširim na pedeset. Da bih to ostvario, potrebno mi je mnogo više prostora i objekata. Sve što konzumiramo u ishrani – mlijeko, jaja, sir, meso – potiče upravo iz sela i zato mislim da je ono naša budućnost – ističe Dušan.
Makevići obrađuju devet hektara zemlje. Imaju krave, bikove, svinje i koze. O svemu se brinu tri generacije, a najstariji među njima, djeda Čedomir, ponosan je što je njegov unuk ostao na selu. Dušana podržavaju i njegovi roditelji.
Iako je prava rijetkost da mladi ostaju na selu, ne protive se njegovoj ideji.
Selo koje se nalazi nadomak Šapca ima perspektivu, a domaćinstvo, staro duže od jednog vijeka, ovom mladiću nudi sve što mu je potrebno.
– Porodici je drago kada mlađe generacije odluče da ostanu na selu jer svaki roditelj voli da je njegovo dijete uz njega, a kada je to njegova samostalna odluka, onda je to još draže. Stvar je izbora i razmišljanja unapred. Tu si svoj na svome. Ustaneš kada želiš, ne zavisiš od nečijeg uticaja. Svaki dan imamo raspored. Ustajemo u pola šest, slijedi doručak i zatim radi na njivi i sa stokom – priča Dušanova majka Tanja.
Članovi ove porodice čuvaju krave, što je rijetkost u današnje vrijeme, jer je to sada prevashodno farmerskog tipa, ali će uskoro i oni morati da pređu na moderni način poslovanja. To je neophodno jer imaju jednog člana u poljoprivredi koji ima inovativne ideje.
– Drago mi je što je ostao na selu, to je prvenstveno njegova odluka bila. Naše domaćinstvo postoji 102 godine i srećan sam što mi sin pomaže u svim poslovima koje svakodnevno obavljamo – priča otac Dragan.
Kada završi sve poslove na imanju, vraća se svojoj drugoj ljubavi, a to je pisanje. Do sada je objavio dvije knjige, a u planu je i treća. Inspiracija mu je uvijek ista.
– Uvijek nađem vrijeme za to. Uglavnom razmišljam o tome dok sam na njivi, kako bi mi vreme brže prošlo – kaže on.
Svoje knjige nedavno je prodavao u humanitarne svrhe i često je inicijator sličnih akcija. I zbog toga je ovo bilo vrijedno da se ispriča, upravo zbog vremena u kojem živimo i zbog onog koje nam dolazi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu