Kao prvo, Banjaluka nema opoziciju, jer su obje struje podjednako u vlasti, a Draško Stanivuković i družina oko Mladena Ilića ponašaju se kao opozicionari u rangu Vukana Trebinjskog.
Zaista je jadno, ali istovremeno smiješno i nevjerovatno gledati skupštinsku logiku po kojoj se gradonačelnik ruši tako što nećete doći na sjednicu i nećete mu usvojiti budžet. Nezabilježena je praksa da onaj ko ima većinu neće da dođe zbog onoga ko je u manjini, praveći tako od Stanivukovića „žrtvu režima“, na glavu mu vraćajući potamneli oreol političkog sveca, dajući mu za pravo kada kaže da je ovo privatna država, dižući na taj način cijenu svakog njegovog besplatnog udžbenika, jeftinije autobuske karte…
Blokade su njegov teren, njegova crkva, u kojoj jedva čeka da izrecituje davno naučene molitve i da ih objavi na Fejsbuku. Ako misle da mu naude, samo je trebalo da ga puste, da vide šta zna da radi.
Ali, očekivati da to razumije neko ko je gotovo sektaški ograničenih pogleda, čiji predsjednik Gradskog odbora u stranku dovodi „pacijente“, zahvaljuje novinarima zbog toga što je „korona ušla u svako domaćinstvo“ ili prijeti Banjalučanima da „neće dobiti most ako on ostane“ – manje je realno od toga da će predsjednica Republike jednom naučiti da je predsjednica svih građana, a to znači da nije lijepo da ih vrijeđa. Makar ne na bazi fizičkog izgleda.
Još je jadnije gledati gradonačelnika koji se i dalje ne budi iz opozicionog rijalitija u kome se stvari rješavaju protestima na ulici. Majstore, od trenutka kada si pobijedio ulica više nije tvoja. Ona može da bude samo protiv tebe. Vrijeme je da zavrneš rukave, da budeš političar, pregovarač, onakav kakav treba da bude prvi čovjek našeg najvećeg grada. Vrijeme je da shvatiš da svijet neće propasti ako ti ne dobiješ sve što želiš.
Otkud odjednom to da si odbornicima poslodavac ti, a ne narod? Zašto misliš da je tvoj rebalans budžeta najbolji u svemiru, a njihov najgori na Zemlji? Zar politika nije kompromis? Tvoje je da ga predložiš, a oni neka čupaju kosu. Pa ako u budžetu stvarno nema mjesta za put, vrtić, jeftinije ovo ili ono, pokaži nam tog junačinu koji je digao ruku protiv, da mu već na idućim izborima pokažemo kako birač dere jarca!
Do tada moraš da shvatiš da oni imaju politički legitimitet isto kao i ti, da je njihovo „ne“ ravno tvom „da“ i da sam odlučiš hoćeš li iz bitke izaći čist, ili uprljan trulim kompromisima sa „lisicama koje hodaju oko kokošinjca“, koje nije mogao da pobijedi ni tvoj prethodnik. I ono najvažnije – moraš iza sebe da ostaviš makar jedan kompletan mandat, da bi te idući put neko podržao na izborima za bilo šta. Da ne budeš vječiti sakupljač glasova protiv.
Sve skupa, ovo nije politika, nego silovanje politike u kojoj će najdeblji kraj izvući Banjalučani. Oni koji svaki dan odvaljuju točkove u rupama na putu, koji još nemaju vodu česmovaču, kanalizaciju, koji moraju do posla da kruže kilometrima daleko jer nemaju most, a onda ih u gradu dočekaju dotrajali, pokvareni semafori i gužva kao da smo, u najmanju ruku, Beograd, a ne šačica od 200.000 ljudi.
Gospodo iz Gradske uprave, sjetite se toga kada idući put jedni druge budete pozivali na povratak u „civilizacijske okvire“. Ako ste vi civilizacija, mnogo je onih koji bi, ipak, da ostanu u divljini.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu