Kada je poginula Jugoslavija je plakala. Vijest koja je odjeknula prije skoro 42 godine, šokirala je sve. Kako one koji su voljeli i slušali muziku koju peva Silvana Amrenulić, tako i one koji nisu. Ona je bila jedna od onih osoba koje ostavljaju bez daha i glasom i stasom i harizmom koju u sebi nose.
Zilha Bajraktarević, kako je bilo njeno pravo ime po kom je malo ko zna poginula je na autoputu Beograd NIš kod mesta Kolari vraćajući se iz Aleksandrovca gdje je imala koncert. Sa njom su tada nastradali i njena sestra Mirjana Bajraktarević i violinista Rade Jašarević. Neke okolnosti nikada nisu razjašnjene, kao i ta zašto su u tom trenutku bili tek na pola puta do Beograda kada je u to vrijeme trebalo da budu već kod kuće. Ostala je misterija i ko je vozio automobil…
Pogibija sestara iz doma Barjaktarevića odredila je sudbinu njihove najmlađe sestre Dine.
Sestra Dina nikada nije pročitala izvještaj obdukcije, dok braća jesu. Oni su joj rekli da ne čita. Mirjana je bila u šestom mjesecu trudnoće kada je poginula.
Silvanina kćerka Gordana imala je samo dvanaest godina kada joj je majka poginula.
Majka Hajrija je u očajanju govorila:
– Ne mogu da vjerujem da više nikada neću vidjeti i čuti svoje mezimice. Nikada ih više neću slušati na radiju, gledati na televiziji. Sve bi mi bilo lakše kada bi Dina krenula njihovim stopama. Ona veoma liči na Silvanu i veoma lijepo peva. Ona je moja utjeha i moja nada…
A poslije prvog uspeha, Dina Barjaktarević je rekla:
– Srećna sam što sam uspjela, ali znam da je potrebno još mnogo godina rada da dostignem svoje sestre. Publika me je primila na koncertima i kao dobru pjevačicu, a ne samo kao nasljednicu Silvane i Mire. Ipak, najsrećnija je naša majka. Ja sam sada za nju i Silvana i Mira zajedno, ja sam nastavak prekinute pjesme u kući. Moja braća i sestre ne mogu da slušaju ploče poginulih sestara i uvijek gase radio. Majka naprotiv. Ona svakodnevno preko gramofona druguje sa glasovima svoje izgubljene djece i jedva čeka dan kada ću se i ja pojaviti na televiziji…
Nekoliko mjeseci poslije onog crnog oktobarskog dana 1977, Dina je zapjevala u Beogradu. Publiku u Domu sindikata u Beogradu zapanjila je njena njeverovatna sličnost sa Silvanom. Svečanim glasom, u potpunoj tišini, voditelj je najavio sestru dve miljenice narodne muzike i udaljio se sa scene. Najteže je u tom trenutku bilo – pevati. Već poslije prvih taktova, dvoranom se prolomio oduševljeni aplauz. Dina je pjevala, ali bila je van sebe od uzbuđenja.
Na podsticaj Radio TV Revije, Televizija Beograd je prihvatila da snimi prvu ploču Dine Bajraktarević. Neočekivano, međutim, odlučila je da odloži svoj debi.
– Nisam željela da ljudi kažu kako sam je snimila samo zato što sam sestra Silvane i Mirjane. Smatrala sam da treba još da učim i radim, i da je najbolje da ploča sačeka godinu dana – rekla je Dina, a sve prenose vijestionline.
Poslije višegodišnje pauze, 1987. godine pojavio se Dinin prvi LP za aleksandrovački Diskos. Ovom pločom je najavljivala svoj povratak u estradne vode. Kao razlog svog dugog odsustvovanja sa scene, rekla je da nije mogla sve da izdrži:
– Morala sam se povući. Sama, ucviljena, pjesmom sam morala zacijeljivati rane drugih. Ogroman je to bio teret. Pjevati i plakati nisam mogla, iako su mi mnogi obećavali “zlatne dvore”. Kada sam odlučila da ponovo zaplivam našim estradnim vodama, nisam ni u snu mogla da pomislim na koje ću teškoće naići. Kompozitori, diskografi, pjevači, novinari, svi od mene traže i žele da pjevam kao Silvana. Ne dozvoljavaju mi da imam svoj stil, svoj imidž i da gradim karijeru kao Dina Barjaktarević.
Skoro dvadeset godina, mirnim i povučenim životom, daleko od muzike, Dina Bajraktarević živjela je u Bugarskoj sa suprugom Žikom Nikolićem i sinovima Silvanom i Sašom, da bi se skrasila u Danskoj, kod majke i braće.
U međuvremenu je ostala bez supruga.
(Puls online)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu