Običaj paljenja svijeća u crkvi za žive i za mrtve traje vijekovima. Pogrešna navika i običaj većine je da u gornjem dijelu čiraka pale svijeće za djecu, bračnog druga, roditelje, kumove i prijatelje, a u donjem za upokojene članove porodice. Ipak, kod mnogih postoji dilema da li je neophodno upaliti više svijeća i svaku namijeniti ili je dovoljna jedna. Na ovo pitanje jasan odgovor je dao sada upokojeni otac Dušan Kolundžić na sajtu Svetosavlje.
– Paljenje svijeća je simboličko ispovijedanje, da smo mi hrišćani sljedbenici religije svjetlosti, a takođe i kao odgovarajuća žrtva Bogu. To osvjetljavanje prostora, pa i po danu, podsjeća nas da se mi staramo da prosvijetlimo naš um svetlošću Hristove istine, da zagrijevamo našu dušu božanskom ljubavlju i da sve više naš život oslobađamo od prirodnog i grijehovnog mraka – objasnio je otac Dušan.
Prema njegovim riječima, paljenje svijeća je jedna vrsta spoljašnjeg vida naše unutrašnje pobožnosti.
– I kad god palimo svijeću, pa bila ona slavska, božićna, vaskršnja, za zdravlje živih ili za pokoj duša umrlih, samom paljenju prethodi molitva Bogu, direktno ili preko svetitelja u čiju uspomenu ovu žrtvu prinosimo. Kad svečar pali slavsku svijeću, on se najprije prekrsti, pogledavši na slavsku ikonu, poljubi svijeću i onda je upali. Tim poljupcem, na vidljiv način, izražava svoju ljubav prema svetitelju i samom činu krsne slave. Isto je i pri paljenju svijeća za zdravlje živih i pokoj duša umrlih srodnika i prijatelja.
Svakoj upaljenoj svijeći prethodi molitva Bogu, podsjećanje na ličnost kojoj svijeću namjenjujemo, obično cjelivanje svijeće i paljenje, piše Svetosavlje
– Da li ćemo upaliti manju ili veću svijeću, da li ćemo upaliti samo jednu svijeću i pomoliti se Bogu za cijelu našu porodicu ili sve upokojene srodnike i prijatelje, ili pak svakome ponaosob, zavisi često i od naših mogućnosti ili prostora u kome se svijeće prislužuju. U pjesmi Svetog Vladike Nikolaja “Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namjenjujući je “jednom, desetorici, jal buljuku cijelom”- isticao je otac Dušan.
I oni koji pale više svijeća, namijenjujući ih pojednicima i oni koji pale po jednu sveću za zdravlje živih i pokoj duša umrlih, čine dobro djelo, naglašavao je otac Dušan.
– Molite se za svoje bližnje iz ljubavi prema njima, prinosite Bogu određenu žrtvu, a time pomažete i svoju parohijsku crkvu ili bilo koju drugu, tamo gdje svijeće prislužujete – isticao je otac Dušan Kolundžić.
Navika da palimo svijeće u gornjem djelu čitaka za žive, a u donjem za upokojene je praksa koja je pogrešna i nema utemeljenje u hrišćanstvu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu