Ubica Nermin Sulejmanović je u krvavom pohodu kritičnog dana ubio još dvoje ljudi, te teško ranio jednu osobu.
Nizama, majka devetomjesečne bebe uzalud je pravdu tražila od nadležnih institucija tačnije Opštinskog suda u Gradačcu koji ne samo da joj nije pomogao, već ju je gurnuo nazad u ruke pomahnitale zvijeri.
Koliko je samo Nizama i nesrećne djece trenutno u BiH koji ni krivi, ni dužni, svoj život provode u raljama nasilnih očeva. Da znamo tačan broj, vjerovatno bi odmah pobjegli svi odavde, ali bježanje nije opcija. Možda nam ovakve neizdrživo bolne stvari otvore oči i shvatimo da se sistem neće promijeniti, sve dok ga mi ne promijenimo. Možda će nas vrisak bebe koja je ostala bez oca i majke natjerati da otvorimo oči i ustanemo iz noćne more koja predugo traje. Zašto?! Zato što nije normalno da sjedimo mirno i čekamo koga će nakaradni sistem sljedećeg odabrati da mu uništi život!
Psiholozi, psihijatri i drugi stručnjaci već deceniju unazad upozoravaju na loše mentalno zdravlje sve većeg broja građana.
Odavno smo prešli ivicu.
Godinama unazad svjedoci smo da registrovani nasilnici nastavljaju sa izvršenjem teških krivičnih djela, jer su kazne, ako ih i dobiju, toliko mizerne da o njima ne treba ni trošiti riječi.
Slučaj iz Gradačca izdvaja se po tome što je ubica, nasilni otac, snimao ubistvo svoje nevjenčane supruge. Snimak je gledalo više od 10.000 korisnika društvene mreže. Sada su komentari otkud toliki broj, a posebno onih koji su “lajkovali” postupanje ubice.
Nažalost, vijesti iz crne hronike su odavno najčitanije. Koliko god novinari pokušavali pisati o pozitivnim stvarima, rijetko koja da može biti i upola čitana kao bilo koja vijest iz crne hronike. Nažalost takav smo narod i više nam nijedno podmazivanje ne pomaže. Moramo da se mijenjamo iz korijena.
U slučaju koji je BiH, ali i region okovao u crno i koji izaziva toliku tugu i bol da se može osjetiti kako se duša kida na komade, kriv je sistem, kao i za svaki sličan slučaj koji je bio u proteklim godinama, kao i za one koji će tek doći.
Većina tih slučajeva se mogla sprečiti da je sistem odreagovao pravovremeno i kaznio nasilnika na vrijeme.
Kod nas je opštepoznato da se stvari mijenjaju tek nakon tragedije. Da li je ovo dovoljno velika tragedija da se nakaradni sistem promijeni, barem kada je u pitanju zaštita žena i djece? Vidjećemo, ali sve ukazuje da ovaj sistem u kojem živimo i odgajamo djecu, nažalost još dugo neće biti promijenjen, jer za promjenu sistema treba volje i hrabrosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu