Društvo

"SISTEM POVEĆAVA NEJEDNAKOST" Stanje na terenu VAPI ZA REFORMOM socijalne zaštite u BiH

Ocjena Svjetske banke da se u BiH izdvaja oko četiri odsto bruto domaćeg proizvoda za socijalnu zaštitu i da je to fiskalno neodrživo je nekorektna ocjena i riječ je o pogrešnoj analizi, ocenjuje Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.

"SISTEM POVEĆAVA NEJEDNAKOST" Stanje na terenu VAPI ZA REFORMOM socijalne zaštite u BiH
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

On kaže da njihova analiza sabira izdatke na tradicionalnu socijalnu zaštitu i boračko-invalidske naknade uzrokovane ratom u BiH. Za boračke korisnike izdvaja se, kako kaže, više od dvije trećine ukupnih izdvajanja za socijalnu zaštitu, a samo 1,2 odsto bruto domaćeg proizvoda izdvaja se za socijalnu zaštitu siromašnih i socijalno isključenih.

Papić kaže da je zato nekorektno porediti izdvajanja za socijalne transfere u Bosni i Hercegovini i, recimo, Grčkoj i Albaniji, koje nisu imale rat.

Kada govorimo o socijalnim davanjima u BiH, onda se slobodno može reći da postoji diskriminacija između ratnih vojnih invalida i civilnih invalida u oba entiteta, a naročito u Federaciji BiH – objašnjava Papić.

On je autor dokumenta “Prema Evropskoj uniji – Ključni problemi socijalnog uključivanja u BiH“. Projekat finansiraju UNICEF i Evropska unija, a sprovode ga fondacije za socijalno uključivanje u BiH. Riječ je o prvom koraku ka iniciranju entitetskih startegija sa socijalno uključivanje, te reforme socijalne zaštite.

– Definisali smo sedam ključnih problema socijalnog uključivanja. Zato su djeca i mladi, kao najznačajnija ranjiva grupa, u kontekstu budućih ljudskih resursa, nužno prvi prioritet strategija socijalnog uključivanja. Siromašni, osobe sa invaliditetom, žene, osobe treće dobi, nacionalne manjine „konstitutivne“ i klasične, marginalizacija političke participacije čine druge ključne prioritete strategija socijalnog uključivanja –  objasnio je Papić.

Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija
Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

On ocjenjuje da postojeći sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini nije fokusiran na stvarne potrebe korisnika.

– Zbog toga je najsiromašnija petina stanovnika BiH u 2011. godini primala svega 17,3 odsto ukupnih transfera (FBiH – 15,4 odsto, Republika Srpska – 20,07 odsto), dok je najbogatija petina stanovnika primala 20 odsto ukupnih transfera (FBiH – 21,2 odsto, RS- 18,1 odsto) – navodi Papić.

Navodi da je jedan od bitnijih problema socijalne zaštite teritorijalna diskriminacija onih koji su najsiromašniji i koji dobijaju stalnu novčanu pomoć preko centara za socijalni rad.

– Iznos stalne novčane pomoći u FBiH razlikuje se od kantona do kantona, od opštine do opštine, od 45 KM do 120 KM mjesečno, i nedovoljni su za zadovoljavanje osnovnih potreba. S obzirom da je sistem socijalne zaštite u Republici Srpskoj jedinstven na nivou entiteta, ustanovljena je jedinstvena visina novčane pomoći za pojedinca i porodicu. Međutim, ni te novčane naknade nisu dovoljne da zadovolje osnovne potrebe korisnika – dodaje on.

Zbog toga, kako kaže, postojeći sistem socijalne zaštite u cijeloj BiH ne smanjuje siromaštvo dok, s druge strane, povećava nejednakost u društvu.

– Potrebna je cjelovita reforma sistema – ističe Papić.

Po podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, ukupan broj korisnika prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti za 2018. godinu je bio 55.415 (osnovna prava 49.631, a proširena prava 5.784). Ukupan broj korisnika novčane naknade za maj 2019. godine je bio 4.362.

Sistem socijalne zaštite u RS, kako kažu u Ministarstvu RS, obuhvata sve građane kojima je potrebna socijalna zaštita, a u skladu sa zakonskim propisima.

Siromaštvo djece

Po riječima Papića, socijalni položaj djece u BiH izrazito je nepovoljan, te je jedan od osnovnih uzroka negativnih demografskih procesa.

– Analize pokazuju da je u dobi od 5-15 godina 73,8 odsto dece uskraćeno u bar jednoj dimenziji, a 22,8 odsto u tri i više dimenzija. Gotovo 30,6 odsto djece ove dobi je siromašno, ispod apsolutne linije siromaštva – kaže Papić.

Mlađa djeca, do četiri godine, uskraćena su najviše za ishranu (71,8 odsto) i dječji razvoj (65,7 odsto). Romska djeca i djeca sa nekim oblikom invaliditeta su u stanju hroničnog multidimenzijalnog siromaštva, koje je rezultat generacijske socijalne isključenosti, diskriminacije i nasljeđenog porodičnog siromaštva.

– Ovi podaci su oštra kritika sistema socijalne zaštite porodica sa djecom u BiH. Naknade za dječju zaštitu u RS su harmonizovane i u svim oblicima za svu djecu jednake, mada nedovoljne. Dječji doplatak u RS za prvo i četvrto dijete iznosi 39,60 KM, a treće 79,20 KM ukoliko su porodice ispod materijalnog cenzusa. U FBiH je to nadležnost kantona, pa se tako u nekim kantonima dječji dodatak ne usplaćuje a u drugim su različite naknade, od 9 do 50 KM – navodi Papić.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije