Sudbine

"Sito sam bacila na kuću, pa trk u porodilište" Bojana se porodila NA DAN SVOJE SVADBE, a na svoj 23. rođendan dobila je četvrto dijete

Sve češće se govori o tome da se plač bebe kroz srpska sela sve slabije čuje.

"Sito sam bacila na kuću, pa trk u porodilište" Bojana se porodila NA DAN SVOJE SVADBE, a na svoj 23. rođendan dobila je četvrto dijete
FOTO: RINA

Međutim, na obroncima Suvobora u selu Koštunići u domu Mirkovića, kolijevka se ljulja skoro svake godine.

Bojana i Radovin su mladi bračni par, koji će uskoro proslaviti sedmu godinu bračnog života, a već imaju četvoro djece.

Majka je rekorderka u suvoborskom kraju jer se do svog dvadesettrećeg rođendana četiri puta ostvarila u najljepšoj životnoj ulozi.

– Udala sam se sa 16 godina, neki bi možda rekli da je to rano, ali ja sam svoju srodnu dušu pronašla tad i srećna sam zbog toga. Oduvijek smo željeli veliku prodicu, i hvala Bogu ta želja nam se i ostvaruje. Na svoj 23. rođendan dobila sam najljepši poklon, četvrto živo i zdravo dete – kaže za RINU Bojana.

FOTO: RINA
FOTO: RINA

Ipak, od samog starta znalo se da će njihov brak biti srećan i berićetan jer su na sam dan svadbenog veselja, mladenci umjesto da uveče broje pare, završili u porodilištu. Svadba ispod šatre sa nekoliko stotina zvanica, tada se pretvorila u babine.

– Udala sam se u martu 2015. godine, ali smo svadbu pravili u avgustu. Sve je išlo kako treba do trenutka kad nisam bacila sito preko kuće, tada sam osjetila bolove, kontrakcije su počele i umjesto da nastavimo slavlje otišli smo u porođajnu salu. Tako da tog 08. avgusta slavimo dva velika događaja, godišnjicu braka i rođenje naše prve kćerke – priča kroz osmijeh mlada majka.

Pod krovom njihove skromne porodične kuće u selu Koštunići krije se veliko, a mnogi će reći i ono pravo bogatstvo – zdrava i vesela djeca. Otac Radovin sa svojih deset prstiju svojim ukućanima trudi se da obezbedi sve što im je potrebno. Sa polovnom i dotrajalom mehanizacijom obrađuje svoje i tuđe njive, a kad mu obaveze dozvole sa lokalnim trubačkim orkestrom zarađuje dodatno. Iako teško, u njihovoj kući uvijek veselo.

– Koliko je teško podizati četvoro djece u današnje vrijeme, toliko je i lijepo. Čovjek uvijek negdje juri, ali zapravo najveća sreća ga čega kući. Trudimo se da im obezbijedimo sve što je potrebno, imamo našu zemlju i uzimamo i tuđu u zakup. Radimo, naročito preko ljeta skoro po cijeli dan. Na selu smo se rodili, na selu ćemo i ostati. Najstarija kćerka već sada nam dosta pomaže, samostalna je i na kratko može da pričuva braću i sestre – kaže Radovin.

FOTO: RINA
FOTO: RINA

Najponosniji na svoje nasljednike svakako je djeda Dragan, koga su godine stigle ali srce i duša u starosti su mu pune. Sa štapom u ruci i pored šporeta on je taj oko koga se unučići okupljaju i slušaju priče, ali i savjete zlata vrijedne.

– Hoće oni mene da poslušaju, ali slušam i ja njih. Trudim se da u njihove male glavice već sada prenesem osnovne životne vrijednosti, da budu dobri, vrijedni i pošteni. Mnogo je ljudi, ali malo ko je danas čovjek – dodaje djeda.

Ovi mališani iako možda dijele oskudnu odjeću, obuću, sobu i krevet već kao mala djeca savladali su neke osnovne životne lekcije, a takvi su uvijek spremni za žrtvu kako za sebe, tako i za druge, piše Rina, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu