Jungić često boravi na Savi, čamcem se spuštajući niz mirnu i široku rijeku, opjevanu u mnogim pjesmama, na kojoj se, kao na velikom ogledalu, oslikavaju grad, obale i ljudi. Sava je njegova neizmjerna ljubav, stalna opsesija i inspiracija, kazao je Branko Jungić, predstavljajući svoje slike.
Velika je radost posmatrati rana jutra ili zalaske Sunca na Savi, uloviti ribu, uslikati se pa pustiti je, a doživljaj prenijeti na platno. To je moja neopisiva strast zapretena u kraju gdje su moji porodični korijeni, u obližnjem selu Gornji Romanovci. Mnoge moje umjetničke i životne spoznaje potiču odatle, iz majčinih priča – otvorio nam je dušu ovaj slikar sa stalnim angažmanom u Muzeju savremene umjetnosti u Banjaluci.
On je diplomirao na Odsjeku grafike banjalučke Akademije umjetnosti, a potom spojio u neraksidivu vezu dvije najveće ljubavi, slikarstvo i ribolov.
Izložba u Gradiški bila je povod i za Jungićeve stavove o umjetnosti i prirodi, o specifičnostima ove dvije oblasti, dva jedinstvena, bliska svijeta koji se prepliću.
– Formiranje i prezentovanje likovne scene jednog grada, republike, regiona, i u konačnici nacionalnog potencijala naroda koji ima dugu tradiciju u umjetničkom stvaralaštvu, u vremenu u kojem su poljuljane vrijednosti, postaje izuzetno delikatan i nadasve važan posao – smatra Jungić koji, prema navodima profesora Siniše Vidakovića, pripada umetničkoj grupi “koja je za veoma kratko vrijeme, u posljednjih 15-ak godina, uspjela da formira svoj vlastiti identitet”.
– Nakon prve generacije značajnih umjetnika koji su dali doprinos formiranju likovnog života u Banjaluci (Pero Popović, Špiro Bocarić, Božo Nikolić, Bekir Misirlić, Dušan Simić i Enver Štaljo), potom generacije koja je bitno doprinijela kulturnoj slici Banjaluke na polju likovnosti (Slobodan Dragaš, Biljana Gavranović, Jagoda Šestić, Zoran Egić, Veso Sovilj, Mihajlo Rakita), otvoren je prostor mlađoj generaciji akademaca da nastave tradiciju bogate likovne produkcije na krajiškom području – smatra Vidaković.
Ističe da “toj generaciji pripada i Branko Jungić, “koji je od vremena sticanja zvanja akademskog slikara uradio veoma značajnu produkciju umjetničkih djela, te na taj način postao jedan od nastavljača i promotera ovdašnjeg kvalitativnog likovnog potencijala”.
– Jungić je već pridobio naklonost većeg broja ljubitelja umjetnosti i njegov doprinos razvoju novije likovne scene Republike Srpske i regiona je nesporan. On svjedoči o jednoj sasvim specifičnoj poetici naših mlađih umjetnika, koji su se svojim internacionalnim pristupom i promišljanjem definitivno oslobodili regionalnog balasta, i svoj likovni jezik uklopili u okvire internacionalnog i globalnog promišljanja o umjetničkim izrazima – zaključio je Siniša Vidaković, ugledni teoretičar u području likovne umjetnosti.
Rad Branka Jungića je uspješno prezentovan u mnogim galerijskim i muzejskim prostorima regiona. Njegovi radovi nalaze se u kolekcijama galerija i muzeja, te kod privatnih kolekcionara RS, BiH, Srbije, Hrvatske i evropskih zemalja.
Biografija
Branko Jungić je rođen 8. maja 1982. godine u Banjaluci. Diplomirao na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, odsjek grafika, u klasi profesora Branka Miljuša. Učestvovao je na više likovnih kolonija te kolektivnih i izložbi.
Imao je 6 samostalnih izložbi slika i grafika: „Urbana aura“ u Laktašima, “Moć na vrhovima prstiju” u Parizu, „Prije i poslije realnog“, Banjaluka, “Riječ utkana u djelo“ Prijedor. Izlagao je takođe u Podgorici, Požarevcu, Mariboru, Ljubljani, Jajcu, Gradiški.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu