U Ankiri (današnja Ankara) je uhvaćen od nekoga mnogobožačkog kneza Sakerdona. Kada mu je knez priprijetio mukama, ako se ne pokloni idolima, odgovorio mu je sveti Kalinik: „meni je svaka muka za Boga moga tako dobrodošla kao gladnome hljeb”.
Poslije strašnog mučenja, obuo ga je knez u gvozdene opanke, sa ekserima unutra, i naredio da ga tjeraju u grad Gangru (današnji Džankiri), pošto nije smio da ga više muči niti da ga pogubi u Ankiri, jer su mnogi ljudi gledajući mučenje povjerovali u Isusa Hrista. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da su vojnici na putu ožednili a vode nije bilo, pa se Kalinik pomolio Bogu, i izveo vodu iz jednog kamena. Kad su stigli u Gangru bacili su mučitelji svetog Kalinika u zažarenu peć. Svetitelj se pomolio Bogu govoreći: „blagodarim ti, Oče nebesni, što si me učinio dostojnim ovoga časa, u koji za ime Tvoje sveto umirem”. Po tom je ušao u vatru. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da su, kada se vatra ugasila, našli njegovo tijelo mrtvo ali cijelo i od ognja nepovrijeđeno.
Postradao je zbog vjere u Isusa Hrista oko 250. godine.
Vjeruje se da je ovaj svetac zaštitnik svih onih koji nepravedno pate zbog svojih uvjerenja, a njemu se mole i obraćaju oni koji su spremni i da stradaju zbog svojih ispravnih načela, piše Magazin Novosti.
Običaj je da svako ko se nađe u nekom problemu ili nedaći, danas ode do crkve, zapali svijeću i pomoli se Svetom Kaliniku:
“Mučenik Tvoj Gospode, Kalinik, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu