Srpska pravoslavna crkva, njeni vjernici i narod Vidovdan obilježavaju s posebnim poštovanjem, prije svega kao sjećanje na svjesnu žrtvu kneza Lazara i njegovih saboraca, u Boju na Kosovu protiv Turaka na Vidovdan 1389. godine.
Upravo zbog te svjesne žrtve, koju su srpski ratnici tada odabrali, Kosovski boj postao je ključna odrednica srpske istorije, a žtva Kosovskih mučenika na čelu sa Svetim knezom Lazarom, postala je okosnica nacionalnog predanja Srba, vječita podsjetnica na neophodnost otpora i borbe.
U boju je, od ruke srpskog junaka Miloša Obilića, koji je poštovan i oslikavan kao sveti ratnik, poginuo sultan Murat.
Knez Lazar je ubijen, od turske ruke, po zarobljavanju.
U prilikama u kojima se Srbija, i uopšte jugoistočna Evropa, nalazila te 1389, opredejljenje za borbu koju je predvodio knez Lazar bilo je svjesna žrtva, što epika vidi kao opredjeljenje za Carstvo Nebesko.
Iako su Turci do tada uveliko ovladali velikim dijelom ovog dijela Evrope, i bili su neuporedivo brojniji, pritom obezbjeđene zaleđine, vjerski i moralni motiv odredio je da se turskim napadačima ima pružiti otpor bez obzira na posljedice.
Ključni događaj, kako je istoriografija odavno protumačila, bio je zapravo Boj na Marici, septembra 1371. godine, kada su braća Mrnjavčevići teško poraženi. Poslije Marice više nije postojala mogućnost snažnog otpora, otuda je svjesna žrtva koju je odabrao knez Lazar utoliko uzvišenija.
Smatra se da se u Boju na Kosovu borilo 15 do 20 hiljada ratnika na srpskoj strani, protiv oko 30.000 Turaka. Raspoloživi istorijski izvori ne dopuštaju jasniju sliku.
Nesumnjivo je da su žrtve na obe strane bile strahovite, o čemu svjedoči i činjenica da su oba vladara poginula. Smrt sultana Murata u Boju na Kosovu na Vidovdan 1389. jedini je takav slučaj u cjelokupnoj turskoj istoriji.
Na najvišem državnom nivou Vidovdan je posebno prigodno obilježen povodom 500 godina Boja na Kosovu, 1889. kada je centralna manifestacija bila u Kruševcu, odakle je poslije pričešćivanja u Lazarici, knez Lazar sa saborcima 1389. krenuo put Kosova, u boj s Turcima.
Petstogodišnjica 1889. bila je prilika za niz prigodnih manifestacija, od miropomazanja kralja Aleksandra Obrenovića, ili ustanovljenja najvišeg Ordena Svetog kneza Lazara, do svečane sjednice Srpske kraljevske akademije posvećene Vidovdanu ili gradnje, na centralnom gradskom trgu Kruševca, monumentalnog spomenika Kosovskim mučenicima.
Sve potonje oslobodilačke borbe Srba uvijek su bile i u znaku Kosova. Vodeća odrednica oslobodilačke borbe Srba tokom čitavog 19. vijeka bila je poziv na oslobođenje Kosova.
San generacija ostvaren je pobjedama Srba nad Turcima na Kumanovu i Velesu 1912. godine, u Prvom balkanskom ratu. Kosovo i Stara Srbija najzad su tada oslobođeni.
Vidovdan se pokazao kao dan posebne važnosti i u nizu potonjih događa srpske istorije.
Nacionalni revolucionar Gavrilo Princip usmrtio je nadvojvodu Franca Ferdinanda, nasljednika krune Habzburga, upravo na Vidovdan, u Sarajevu, 1914. godine. Tim činom izražen je decenijma nagomilavani bes protivnika tuđinske vlasti u Bosni i Hercegovini.
Austrougarska je, nesumnjivo uz podsticaj Berlina, to iskoristila za napad na Srbiju, što se ispostavilo kao početak Velikog rata.
Pet godina kasnije, upravo na Vidovdan 1919. potpisan je Versajski mirovni sporazum, između zemalja Antante i Nemačke, vinovnice Prvog svjetskog rata. Austrougarska nije preživjela okončanje rata koji je započela, raspala se po raspadu Solunskog fronta.
Ishod velike srpske pobjede u Velikom ratu bilo je obrazovanje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, čime su ostvareni srpski ratni ciljevi i okupljanje pod jednim državnim krovom srpskih istorijskih i etničkih zemalja. Vladalo je tada uverenje da su nacionalna stremljenja konačno ostvarena.
Prvi ustav nove zajedničke države donet je takođe na Vidovdan 1921. godine.
U potpuno izmenjenim okolnostima 1948. jedan od najdramatičnijih momenata poratne Jugoslavije, bio je takođe na Vidovdan, kada je u Bukureštu objavljena Rezolucija o stanju u KPJ. Sovjetski vođa Staljin obelodanio je tada namjeru da razvlasti partijski i državni vrh u Beogradu, što je dovelo do dugogodišnjeg prekida odnosa s Moskvom.
Na Vidovdan 2001. godine, Tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Hagu, izručen je Slobodan Milošević, prethodno predsednik Srbije i Savezne republike Jugoslavije, što su tadašnje vlasti objašnjavale kao slučajnost, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu