Dodali su da je s tim u vezi održan niz sastanaka sa predstavnicima Osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Šargovca i predstavnicima resornih ministarstava.
– Pružamo svu moguću podršku i imali smo najnoviji sastanak i sa predstavnicima roditelja, Škole i dva nadležna ministarstva – naveli su iz Gradske uprave.
Dodali su i da je Grad finansirao projekat koji je u izradi, a koji predviđa spomenik i dodatne sadržaje koje bi mogli posjećivati škole i zainteresovani iz čitave Republike Srpske i regiona, jer ovo mjesto to zaslužuje.
– Grad daje punu podršku kulturi sjećanja, posebno na ovom mjestu koje za sada nije dovoljno označeno, niti se dovoljno koristi za učenje teških perioda iz naše istorije – naveli su iz Gradske uprave.
Ministarstvo prosvjete najavilo podršku
Iz Ministarstva prosvjete i kulture Srpske ranije su naveli da je spomen-obilježje u dvorištu Osnovne škole „Đura Jakšić“ u Šargovcu, podignuto 2012. godine upisano na Listu spomenika Grada Banjaluka i od velikog je značaja jer svjedoči o stravičnom zločinu koji je počinjen nad učenicima ove škole u Drugom svjetskom ratu.
– Ministarstvo prosvjete i kulture uvažava istorijske činjenice te ćemo pružiti podršku Gradu Banjaluka, a u saradnji sa Ministarstvom rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, da se utvrđene istorijske činjenice predstave na način koji nalaže poštovanje prema žrtvama – naveli su iz Ministarstva.
Udruženje “7. februar 1942. godine” u februaru 2021. godine obratilo se direktno školi u Šargovcu gdje je spomen-ploča postavljena, Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, Gradskoj upravi i direktno gradonačelniku tražeći promjenu postojeće spomen ploče na školi u Šargovcu.
Inicijativa za promjenu
Vladimir Pantić, sekretar Udruženja “7. februar 1942. godine” smatra da je sramno da ostaje ovakva spomen-ploča.
U Inicijativi se navodi da su u Osnovnoj školi “Đura Jakšić” u Šargovcu 7. februara 1942. godine, ustaše su ubile 52 učenika ove škole.
– Zločin se desio istoga dana kada i zločin u Drakuliću, Šargovcu i Motikama. Pokolj su sproveli Josip Mislov i sveštenik Miroslav Filipović Majstorović poznat kao Fra Satana uz pomoć domaćih ustaša i komšija Hrvata. U školu u Šargovcu prvi je ušao fra Filipović zvani Satana i tražio od učiteljice da mu izvede jedno srpsko dijete. Kada su mu izveli djevojčicu Radojku Glamočanin, zaklao ju je pred razredom tražeći od ustaša da slijede njegov primjer – navodi se u Inicijativi.
Dodaje se da je pred očima njihovih vršnjaka Hrvata i učiteljice Dobrile Martinović toga jutra u školskom dvorištu zaklano je 52 srpske djece.
– O pokolju u Drakuliću, Šargovcu i Motikama, pa i o pokolju nevine školske djece, nije smjelo da se priča 50 godina, a prvi parastos žrtvama služen je 1991. godine. Jedan od najvećih i najmonstruoznijih zločina, u kojem su hladnokrvno pobijena djeca samo zato što su bili Srbi i pravoslavne vjere isplanirao je vrh Nezavisne Države Hrvatske sa Antom Pavelićem na čelu, Katoličkom crkvom i lokalnom vlasti predvođene Viktorom Gutićem – naveli su iz Udruženja.
Ustaše su nakon zločina natjerale učiteljicu da u dnevnik pored imena svakog djeteta upiše da je “umrlo 7. veljače 1942”.
Od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite je dvije godine kasnije zatražen i pisani odgovor i detaljno obrazloženje zašto se još ništa nije uradilo, ali ni tada nisu dobili odgovor.
Ustaše bez ispaljenog metka ubile 52 učenika
Ovo pitanje ponovo je pokrenuto na insistiranje Jelene Gajanović, profesorice srpskog jezika i književnosti zaposlene u Građevinskoj školi u Banjaluci koja smatra da dokaz da najveća uvreda žrtvama nije sam zločin, već pokušaj da se istina ublaži, jeste postavljanje spomen-ploče u dvorištu šargovačke osnovne škole na kojoj piše da su đaci “umrli”, a ne da su zvjerski ubijeni.
Podsjetila je da su 7. februara 1942. godine ustaše bez ispaljenog metka ubile 52 učenika srpske nacionalnosti od 9 do 13 godina, tada Narodne škole, a danas Osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Šargovca.
– Objasniću zašto je ovakav stav opasan. Svjesno insistiranje na nečem što je neistina može se posmatrati kao pokušaj prekrajanja istorijskih činjenica s ciljem promjene zvaničnog sjećanja na neki događaj i stvaranja lažne slike o prošlosti. Takvi stavovi, bez obzira na namjeru, predstavljaju oblik istorijskog revizionizma i direktno vrijeđaju dostojanstvo žrtava, preživjelih i njihovih porodica – istakla je Gajanović.
Istina dovedena u pitanje
Objasnila je da se u udžbeniku „Istorija“ namijenjenom učenicima devetih razreda, koji je odobrio Republički pedagoški zavod, spominju stratišta, među kojima su Šargovac i Drakulić.
– Po definiciji stratište je mjesto masovne likvidacije civila ili ratnih zarobljenika u uslovima rata. Šta reći učeniku koji je došao sa takvim predznanjem i našao se pred spomen-pločom? Da li je istina ono što piše u udžbeniku ili na spomen-ploči? Mene su moji učenici pitali da li su spomen-ploču podigle ustaše – rekla je ona.
Dodala je da su i same ustaše su priznale ovaj zločin šaljući tajni radiogram po njegovom izvršenju iz Banjaluke u Zagreb navodeći čak na koji način su ga izvršili i koliko je civila srpske nacionalnosti ubijeno, navodeći koliko je bilo djece, a koliko radnika rudnika Rakovica.
– Ova neusaglašenost je grubo kršenje etičkih standarda, jer dovodi u pitanje samu istinu o stradanju. Takođe, na spomen-kosturnici u Drakuliću piše da su žrtve ubijene, isto kao i na spomeniku posvećenom radnicima rudnika Rakovac. Kako to da su svi oni žrtve ustaškog terora koji je počinjen isti dan, a samo su šargovački đaci umrli? – pita Jelena Gajanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu