Od Đoleta nikada nismo čuli da zasluge pripadaju genetici ili brzom metabolizmu, već da je svaka pločica na stomaku proizvod ozbiljnog vježbanja i vođenja računa o ishrani. Prije tri godine je cijelu filozofiju oko svog izgleda, o kome se toliko priča, sveo u rečenicu poštujem način života koji sam odabrao.
– Taj izbor sam napravio u dvadeset i nekoj godini. Budući da sam vrlo ozbiljno shvatao to što sam tada bio atletičar „Crvene zvezde“, sportski život se podrazumijevao. Tada sportisti nisu imali striktnu ishranu, kao danas, već su nam treneri govorili šta da izbjegavamo – rekao je on.
– Naravno, kao klinci smo išli na viršle, ponekad na kobasice, koje su se prodavale u onim čuvenim crvenim kioscima. Mislim da je senf koji je išao uz njih bio najukusniji na cijelom svijetu. Bez toga se nije moglo, a pljeskavice su došle tek kasnije. Od oca sam naslijedio crtu ličnosti zahvaljujući kojoj ili nešto radim onako kako treba ili se za to uopšte ne interesujem – navodi on.
Đole tvrdi da nikad nije volio slatkiše, tako da šećer rijetko unosi.
– Neću reći da nikad ništa nisam popio, jer to ne bi bila istina, ali su količine uvijek bile vrlo umjerene.
Dok sam bio mlađi, bilo je situacija kad sam odlučivao da se napijem, da vidim kako to izgleda. Popiješ malo, prija ti, ali još uvijek si svjestan svega, a onda se zapitaš – kako je kad se stvarno napiješ? Ta faza je bila aktuelna dok sam živio u Italiji, a u to vrijeme sam bio zaljubljen u neku djevojku. Morao sam da nađem razlog zbog kog ću se napiti. Nije mi se dopalo, prvo zato što u takvim trenucima nemam kontrolu nad sobom, a ni u stomaku nije bio baš lijep osjećaj. Nikada sebi nisam dozvolio da ne znam gdje se nalazim – istakao je on, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu