Magazin

"Srbi vijekovima potcjenjivački posmatraju supruge" Psihoterapeut Vladeta Jerotić otkrio 7 tipova muškaraca u zavisnost od toga kako gledaju na žene

Posmatrajući godinama (kao psihoterapeut), a i samog sebe ispitujući, kako muškarac najčešće gleda ženu, otkrio sam sedam mogućih tipova muškaraca. Da pokušam da ih prikažem i donekle objasnim.

Vladeta Jerotić
FOTO: PETAR DIMITRIJEVIĆ / RINGIER

Napisao je to Akademik prof. dr Vladeta Jerotić u svojoj knjizi „O braku“.

Vladeta Jerotić, čuveni srpski akademik, psihijatar, pisac i profesor psihologije na Pravoslavnom Bogoslovskom fakultetu, ostavio je iza sebe brojna djela sa važnim smjernicama čovjeku kako može da se snađe u određenoj ulozi, kako da ne zaboravi ko je i na koji način može živjeti srećno, ispunjeno i u miru.

U Svojoj knjizi “O braku” muškarce je podijelio u sedam kategorija na osnovu toga kako se odnose prema ženama.

Nježan

Nježan pogled (i duže gledanje) muškarca na ženu, vjerovatno je najpoželjniji jer je najbliži onom idealu muškarca koji očekuje da kroz gledanje (duže gledanje) jednog lijepog dana vidi ženu. Ovo je prilika da je muškarac zavoli, i, možda, trajno voli (eto srećnog braka). Nježni (prvi) pogled muškarca na ženu, ukazuje na srećno provedeno rano djetinjstvo sa majkom koja je voljela i muža i dijete, i bila voljena.

Sažaljiv

Sažaljiv pogled muškarca na ženu, otkriva muškarca osjećajnog i sažaljivog, koji je upravo tako, od ranog ili poznijeg djetinjstva, posmatrao svoju majku, tip mučenice (nekada istina i samomučenice), kinjene na razne načine od muža (njegovog oca), možda i od njene ili od njegove porodice. U slučaju braka sa takvom ženom (kao što je bila njegova majka), dvije su mogućnosti česte.

Ili će se muž pretvoriti vremenom u svoga oca, preko poznatog i raširenog mehanizma „identifikacije sa agresorom”, ili će istinski i samosvjesno ispravljati (i možda ispraviti) loše očevo ponašanje prema majci, voleći svoju ženu takvu kakva je („mučenički tip žene”, koja ipak više pati, nego što uživa u patnji); u najboljem slučaju, voleći je, ispraviće je i približiti tako tzv. normalnoj ženi.

Potcjenjivački

Kada muškarac gleda na ženu potcjenjivački (nekad i prezrivo), loš je to predznak za njegov budući bračni ili vanbračni život. On je tako naučio da gleda svaku ženu od ranog ili poznijeg djetinjstva, jer je tako na njegovu majku gledao njegov otac. A zašto je tako gledao njegov otac (djed, pradjed…) na ženu? To je bio najčešće „pogled na ženu” u srpskoj patrijarhalnoj porodici kroz vijekove. Potcjenjivački odnos balkanskog muškarca prema ženi, najbolje pokazuju srpske narodne poslovice.

Da potcjenjivačko-prezriv odnos muškarca prema ženi nije uvijek takav bio, pokazuju istraživanja poznatog etnopsihologa Bojana Jovanovića, a mogu se naći slični podaci i u vrijednoj knjizi dr Miodraga Purkovića, proučavaoca srpske srednjovijekovne nacionalno-crkvene istorije, pod naslovom Srpska kultura srednjeg vijeka (Himelstir, Nemačka, 1985).

Pročitajte još

Požudan

Požudan pogled muškarca na ženu, u prvom redu je namijenjen njenom osvajanju: agresivnom i seksualnom ili prvo seksualnom, pa onda i agresivnom. Agresivan nagon u čovjeku, njegova želja za posjedovanjem moći, snažnija je, dugotrajnija i upornija od seksualnog nagona i njegovih imperativnih zahtjeva. Pravih erotomana (poremećaj seksualnog nagona kod muškarca i žene-nimfomanke) malo je kod oba pola. Otud seksualna požuda nekih muškaraca krije njihovu strasnu želju za posjedovanjem žene koja se često, vremenom, pretvara u bezobzirno vladanje nad ženom, uključujući njegovo „pravo” na seksualni odnos kada god zaželi.

Iako je želja za posjedovanjem, kao dio agresivnog nagona (i kod muškarca i kod žene), prirodna, ova se želja pretvara u izopačenost onda kada je muškarac, zbog nečega značajnog, postao i ostao infantilan od djetinjstva. Kod požudnog muškarca nema ljubavi, otud opasnost za njega da postane bludnik, a ne prirodni sijač života. Obuzetost takvog muškarca ženinim tijelom (čemu danas „pomaže” seksualna klima u svijetu Zapada) opasna je i za muškarca i za ženu, jer kod muškarca može da se pretvori u seksualnu opsesivnu neurozu, a ženu da pretvori u frigidnu lutku koja se kupuje.

Uplašen

Uplašen pogled muškarca na ženu, otkriva nesigurnog muškarca – nesigurnog kako u ljubavi, tako i u polnim odnosima – kome ni otac, ni majka nisu u djetinjstvu omogućili, svojim konfliktnim ponašanjem, da stekne dovoljnu mjeru samopouzdanja kao duševno-duhovno i kao polno biće. Poznati „kastracioni kompleks” mogao je da se u sinu rano pojavi, bilo od grubog „kastrirajućeg” oca, ili od tipa „kastrirajuće” majke.

Žena za takvog muškarca predstavlja onda stalnu opasnost; takvi muškarci ili ostaju trajno neoženjeni, ili nesvjesno biraju tip kastrirajuće žene. I u ovom slučaju, kao i u svim ostalim, uspješno, manje uspješno ili neuspješno vaspitanje još u ranom djetinjstvu odrediće budući odnos muškarca prema ženi.

Ravnodušan

Ravnodušan pogled muškarca na ženu označava različit tok muškog erotsko-seksualnog života: lišenog majčinske ljubavi, izloženog uticaju loše majke, snažno pogođenog nekom neuspjelom ljubavi u adolescentnom dobu. Poslije ovakvih i sličnih ranih trauma u životu muškarca, njegove prirodne erotsko-seksualne potrebe može odvesti u različite oblike ponašanja.

Tako je moguće da postane homoseksualac (dakle, ne urođen, već stečen), potom mrzitelj žena, ali moguće je da se približi i nekom aseksualnom obrtu u polnom životu. Ravnodušan pogled prema ženama kod muškarca „prirodan” je kod evnuha i u slučajevima organskih poremećaja hormona i muškog organa za snošaj i oplođavanje.

Poslovan

Poslovan pogled na ženu, počeo je preovlađivati od vremena industrijske revolucije na Zapadu i uspona kapitalizma, da bi u današnje vrijeme zauzeo skoro pretežno mjesto u odnosima muškarca i žene, svodeći lagano, i prirodnu potrebu za ljubavlju, kao i prirodnu potrebu za polnim odnosima sa suprotnim polom na poslovnu mjeru koja vodi brigu u prvom redu o korisnosti odnosa među polovima.

I poslije svih ovdje, na brzinu nabrojanih „pogleda muškarca na ženu”, ovaj poslovni pogled ukazuje na vrhunac otuđenja čovjeka od čovjeka, samim tim i na otuđenje muškarca od žene i obratno. Umjesto pogleda simpatije, onda moguće ljubavi, muškarac posmatra ženu (ali sve češće i žena tako gleda muškarca) kao objekt, a ne subjekt u komunikaciji. Ljubav se izopačila u blud (kada su u pitanju polni odnosi), a egzistencijalna komunikacija buberovskog Ja-Ti odnosa, pretvara se sve češće u korisnost (prije svega materijalnu) međusobnih odnosa, piše ŽenaBlic.

– Ne znam koliko sam uspio da u ovoj kratkoj skici odnosa (pogleda, gledanja i viđenja) muškarca prema ženi, nešto kažem o stvarnim odnosima, danas, među polovima. Sigurno je da su ovi odnosi daleko složeniji i raznovrsniji nego što sam ih ja ovdje prikazao, samo na osnovu površnog „pogleda” muškarca na ženu – napisao je Jerotić.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu