I dok su se jedni išćuđavali otkud srpska trobojka u Mostaru, drugi su u tome vidjeli nadu za bolju budućnost u BiH, a treći provokaciju, postavljajući pitanje da li može isto tako da se nađe hrvatska zastava ili zastava FBiH na nekoj kući u Banjaluci.
Niko od onih koji su komentarisali srpsku trobojku u Mostaru nije se zapitao – pa šta je tu čudno?!
Zar Srbi nisu jedan od tri konstitutivna naroda u BiH?
Zašto je vijest dana za građane ove države to što se zastava naroda koji vijekovima živi u BiH našla na nekoj kući u toj istoj Bosni i Hercegovini?!
I da se razumijemo, slažem se sa onima koji kažu da bi isto tako vijest dana bila kada bi hrvatska zastava osvanula na nekoj kući u Banjaluci ili zastava FBiH na kući nekog Bošnjaka u najvećem gradu Srpske.
Ali, šta očekivati od društva u kojem se i dalje ratni zločinci slave kao heroji, bez obzira iz kojeg naroda dolazili, ili u kojem se zločini jedne strane opravdavaju zločinima druge.
Šta očekivati od društva u kojem svako priznaje samo svoje žrtve, dok žrtve druga dva naroda omalovažava i pokušava prikriti?
Šta očekivati od društva u kojem su političari veće zvijezde od Ronalda, a optužene ili presuđene osobe sasvim normalna pojava na čelu nekog ministarstva ili javnog preduzeća?
Šta očekivati od društva u kojem zatvori nikada nisu bili prazniji, a kriminal i korupcija nikad javniji?
Šta očekivati od društva u kojem oni koji najviše galame „držite lopova“ na kraju postanu njegova desna ruka?
Pa evo, upravo ovo što i imamo.
Državu u kojoj je vijest dana zastava na nečijoj kući, a ne bolnice bez osnovnih medicinskih sredstava, sve punije javne kuhinje, sve praznije škole, sve veća zaduženja, sve više onih koji obigravaju oko kontejnera nego onih koji bacaju u te iste kontejnere.
Državu koja je iz dana u dan sve praznija, a penzioneri sve brojniji.
I zato, sljedeći put kada vidite zastavu na nečijoj kući obavezno je uslikajte jer će na kraju možda u ovoj državi jedino one i ostati.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu