Sve to Danijel nije imao, dok na vrata njegove trošne kućice nije zakucao Sveti Nikola. Istina, u ovoj priči Sveti Nikola je malčice poranio, a ulogu svetitelja, koji djeci donosi poklone i radost, preuzela je Kompanija „M:tel“.
Kada su pred skromni oronuli dom Danijela Tice i njegovog oca Mile (66) stigle „čike i tete“ u crvenim prslucima, a sa njima i kamion pun vrijednih poklona, dječak ih je dočekao sa osmjehom. I odmah se pohvalio.
– Evo sad sam stigao iz škole, danas sam dobio četiri petice – rekao je Danijel.
Iz škole ga je dovezao otac, u 40 godina starom, neregistrovanom „golfu“. Dječak, odjeven u tanku staru jaknu, ušao je u malu kuhinju, u kojoj je bilo tek koji stepen toplije, nego napolju, gdje je šibao ledeni decembarski vjetar.
Ta je kuhinja jedina prostorija u njihovoj kući, koliko toliko pogodna za život. Tu dječak jede, uči, igra se, spava…
Prva vatra ove je zime u toj prostoriji naložena tek prije desetak dana, kada je Kompanija „M:tel“ povratnicima donirala drva za ogrev. Do tada nisu imali, kako to narod kaže, ni klipe drveta.
Bosansko Grahovo je prva opština, koju su predstavnici Kompanije „M:tel“ 7. decembra posjetili u sklopu akcije pomoći povratnicima u Federaciji BiH.
Porodica Tica bila je jedna od 28 porodica, koje su tada dobile drva i pakete hrane i higijenskih potrepština. Ali, kada su „m:telovci“ upoznali malog Danijela, shvatili su da dječaku za pristojan život potrebno još mnogo toga.
Obećali su da će se vratiti. I vratili su se.
Uoči Nikoljdana, u kuću porodice Tica dovezli su novi veliki šporet i kauč na rasklapanje, kako bi dijete imalo na čemu spavati, pa posteljinu i puno odjeće, obuće i školskog pribora za Danijela.
Naravno, tu se našao i pravi pravcati nikoljdanski paketić, šaren i velik, skoro koliko i dječak. Danijel je požurio da ga otpakuje.
– Najviše volim da igram fudbal, ali i ova košarkaška i rukometna lopta su baš lijepe. I igračke su, naravno, super. Ali, najviše se radujem slatkišima – rekao je Danijel. I bacio se na degustaciju.
Njegov otac Mile tvrdi da čini sve što može da djetetu obezbijedi pristojan život. Ali, kaže, ne može mnogo.
Prihodi su mu mršavi, jedva, kaže, plati struju i kupi najosnovnije. Ima minimalnu penziju, a nije, tvrdi, u prilici da dodatno zaradi.
Već je zašao u godine i zdravlje mu je narušeno, a posla, veli, nema ni za mnogo mlađe i jače od njega.
– Težak je povratnički život. Eto, 1998. sam se među prvima vratio u Grahovo. Bio sam tada još mlad i pun nade, istovarao sam prve šporete i prve palete pomoći za povratnike, a evo do današnejg dana mi nisu obnovili kuću. Godinama niko nije pogledao mene i ovo moje dijete – kaže Mile.
Žali se i na oronuli krov i natrulu staru stolariju, kroz koju se zima uvlači u kuću. Nema, kaže, ni normalno kupatilo.
Kad se porodica Tica vratila u Obljaj, bilo ih je u kući šestoro. Danas Mile i njegov mali sin žive sami. Tri Miline kćerke iz prvog braka otišle su za svojim životima. I vrijeme im je, već su zašle u četrdesete.
Žive daleko i imaju svoje porodice. Rijetko se javljaju. Danijelova baka je umrla, a njegova majka je, kako tvrdi Mile, „otišla od njih“.
Načelnik Bosanskog Grahova, Uroš Đuran, kaže da je upoznat sa nevoljama, sa kojima se bori porodica Tica, ali da im ne može mnogo pomoći, jer ova mala i siromašna opština nema socijalnu službu.
– Mi smo ovdje skrajnuti i zaboravljeni od svih. Neizmjerno sam zahvalan Kompaniji „M:tel“ na pomoći i podršci, a posebno sam zahvalan što ste pomogli ovom djetetu da lakše prezimi zimu – rekao je Đuran.
Milosav Parezanović, izvršni direktor za marketing i prodaju u Kompaniji „M:tel“, rekao je da su upravo zbog malog Danijela predstavnici ove kompanije posetili Obljaj i dovezli poklone.
– Obezbijedili smo ono najosnvnije, što je ovom dječaku potrebno. Danijel sada zna da nije sam, da ima prijatelje i da ćemo mu opet doći, jer je on sjajan dečak, koji zaslužuje našu podršku i pažnju – rekao je Parezanović.
Kompanija „M:tel“ je u akciji „Niste sami, imate prijatelje“ do sada posjetila opštine Bosansko Grahovo, Drvar i Bosanski Petrovac i povratnicima u ovim mjestima uručila pomoć koja im je, na početku zime, najpotrebnija.
Kako je ranije poručila generalna direktorka kompanije, Jelena Trivan, smisao ove akcije je da povratnici znaju da nisu zaboravljeni i da nisu sami, jer uvijek mogu da se oslone na „M:tel“, koji je i njihova kuća.
Supermen i budući vatrogasac
Uprkos uslovima u kojima živi, Danijel je bistar i vedar dječak. Ide u drugi razred, voli školu i ne sjeća se kad je dobio ocjenu manju od petice.
Istina, nema puno drugara i malo je usamljen, ali zna se on i sam zabaviti. Kad je u kući gleda crtane filmove, najviše voli one sa robotima i superjunacima. Kad izađe napolje, grudva se, ako nema druge dece, sam sa sobom.
– Danijel je superdječak, superđak i pravi Supermen – kaže Milosav Parezanović.
A mali Supermen iz Obljaja već ima ozbiljne planove za budućnost.
– Volio bih da postanem vatrogasac, da pomažem ljudima. To je baš uzbudljiv i lijep posao – kaže Danijel.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu