Hronika

ŠTA SE DESILO KOBNE NOĆI Tužilaštvo ISTRAŽUJE SMRT mladog Banjalučanina i zašto Hitna pomoć NIJE REAGOVALA

Banjalučko tužilaštvo formiralo je predmet o smrti Srđana Cvijića u Banjaluci i odbijanju Službe hitne pomoći da izađe na intervenciju.

ŠTA SE DESILO KOBNE NOĆI Tužilaštvo ISTRAŽUJE SMRT mladog Banjalučanina i zašto Hitna pomoć NIJE REAGOVALA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Na osnovu novinarskog teksta, objavljenog 14. oktobra ove godine na portalu Mondo, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je 15. oktobra, po službenoj dužnosti formiralo predmet, te će obaviti provjere u vezi s navedenim događajem – navodi se u odgovoru Tužilaštva portalu Srpskainfo.

Kobna noć bila je 28. septembra, kada je Nemanja Cvijić zvao Hitnu pomoć i od dispečerke, umjesto sanitetskog vozila, dobio odgovor da s bratom prošeta do banjalučke Službe hitne pomoći!?

Poziv

Iako je Nemanja pokušao objasniti da mu se brat guši, da ne može disati, niti hodati, dispečerka je navodno predložila da pozovu taksi, što su na kraju morali i da urade.

Srđan je preminuo iste noći u Urgentnom odjeljenju UKC RS u Banjaluci, a uzrok smrti nije do kraja utvrđen.

FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA

Nemanja je za portal Mondo ispričao da mu se na telefon Hitne pomoći kobne noći, kada je brat imao napad, prvo javio muškarac.

Pročitajte još

– S bratom sam živio kao podstanar u naselju Paprikovac, a Urgentna i Služba hitne pomoći su prilično blizu. Objasnio sam da mi se brat guši, da vjerovatno ima jako težak napad astme. Odgovorio je da nije siguran da li je to za intervenciju, te da mora provjeriti s dispečerkom. Stavio je slušalicu sa strane i čuo sam žensku osobu kako priča na drugoj liniji, a kada je završila taj razgovor, prokomentarisala je: “Zar ti ovo nisi regulisao”, vjerovatno misleći na moj poziv – ispričao je Nemanja.

“Zovite taksi”

Kada mu se javila, sve je ponovio, a ona mu je, kako je ispričao Srđan, odgovorila da je vjerovatno u pitanju alergijski bronhitis i da bi trebali doći.

– Objasnio sam da mi treba vozilo da bih ga dovezao, jer nemam auto i nisam vozač, pa mi je predložila da “prošetamo”. Naglasio sam da on ne može da hoda, da se guši i ne može da diše. Zatim mi je rekla: “Zovite taksi”. U nevjerici sam pitao da li to stvarno misli, i ona je potvrdila. Shvatio sam da nema svrhe da se još narednih nekoliko minuta raspravljamo i da gubim dragocjeno vrijeme – ispričao je Nemanja.

Nakon toga je odmah pozvao taksi, probudio i stanodavca, a bratu je bilo sve gore.

– Već je gubio svijest, pao je. Pokušao sam mu izvaditi jezik, ali već je bio zgrčen. Pokušao sam mu dati vještačko disanje i masažu srca. Tada je stigao taksista i zajedno smo ga uspjeli ubaciti u vozilo. Odmah su reagovali, vozač je išao brzo, sa četiri upaljena žmigavca, a pred Hitnom pomoći je odmah svirao da što prije intervenišu. Ono što sam zapazio kada smo stigli na parking pred SHP, da su bila parkirana tri ili četiri slobodna vozila – ispričao je brat pokojnika.