Banjaluka

STARA CIGLANA VRIJEDNA MILIONE MARAKA U čemu je tajna oronulih baraka u centru Banjaluke (FOTO)

Prije manje od 100 godina na prostoru nadomak hotela "Bosna", poznatom kao Paskulina ciglana, bila je zaista ciglana, i to u vlasništvu jedne od najbogatijih banjalučkih porodica.

STARA CIGLANA VRIJEDNA MILIONE MARAKA U čemu je tajna oronulih baraka u centru Banjaluke (FOTO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Ko će sutra na tom placu graditi vjerovatno najskuplje kvadrate u Banjaluci pitanje je o kojem se naveliko špekuliše.

Već decenijama Paskulina ciglana je naselje oronulih baraka i u korov zaraslih ruševina, ali  iza neuglednih fasada krije se nevjerovatna istorija i još intrigantnija budućnost.

U posljednjih 20-ak godina spekulisalo se, pa čak i vrlo ozbiljno planiralo, da se tu gradi zdanje Vlade Republike Srpske, pa veliki šoping mol, pa gradski park… ali sve je ostalo na pričama.

Zamršena priča

Kako kaže sagovornik Srpskainfo, iskusni poznavalac tržišta nekretninama, priča o Paskulinoj ciglani je zamršena, jer se na ovom parčetu zemljišta prepliću i sudaraju interesi brojnih investitora, lovaca na građevinske parcele i političkih moćnika.

Kako su ranije pisali mediji, pozivajući se na procjene stručnjaka, tržišna cijena kompletnog kompleksa mogla bi biti najmanje 40 do 50 miliona KM. A to nisu male pare!

Sve to bogatstvo je prije jednog vijeka pripadalo Emerihu Mirku Paskolu, koji je porijeklom bio Italijan. Porodica Paskolo je, kako su zabilježili hroničari, u svom vlasništvu imala hotel “Bosna” i još nekoliko velikih zdanja, ali i ciglanu po kojoj lokalitet i danas nosi ime.

Tridesetih godina prošlog vijeka Banjaluka je doživjela pravi graditeljski bum, pa je cigla bila jedna od najtraženijih roba. Zemlja za ciglu se u to vrijeme iskopavala baš na lokaciji na koju su danas oko bacilli mnogi investitori, i to na površini od nevjerovatnih 20.000 kvadratnih metara.

U ime naroda

Nedaleko od ciglane, na uglu današnje Grčke i Ulice Jovana Dučića, davne 1937. godine izgrađena je porodična vila Paskolo, danas jedini podsjetnik na nekadašnje bogatstvo.

Kada im je 1946. vlast tadašnje Jugoslavije, u ime naroda, oduzela svu ostalu imovinu, porodici Paskolo je ostala samo vila. Vila Paskolo je prije 10 godina proglašena spomenikom kulture BiH.

Kako navodi mr Siniša Cvijić u knjizi “Moderna stambena arhitektura Banjaluke 1929-1941”, ona je bila “jedan od nauspješnijih primjera odnosa između arhitekture kuće, njenog položaja i okoline”. Danas se “okolina” mijenja, pa staru vilu polako, ali sigurno, “opkoljavaju” nove višespratnice.

Prije potresa

Ni najstariji Banjalučani se, naravno, ne sjećaju doba kada je Paskulina ciglana bila zaista ciglana, ali pamte vremena kada na tom lokalitetu još nije bilo baraka.

Dok neki od njih tvrde da su na ovom mjestu, usred grada, pedesetih godina prošlog vijeka bile štale za goveda, a kasnije i skladište vojne opreme, poznati banjalučki meteorolog i hroničar Nebojša Kuštrinović sjeća se samo prostora za igru, u kojem su uživala i djeca i ljubavnici.

– Prije potresa 1969. to je bila šikara, bara i livada. Klinici iz Rosulja tamo su igrali lopte, a na prostoru prema vili su hvatali štiglice. Ponekad smo i mi iz Predgrađa i sa Malte dolazili tamo, vozom. Tu je bila pruga, sve do sadašnje Stare autobuske stanice, a mi bismo se kačili na vozove, da ne idemo pješice – sjeća se Nebojša.

Kaže da je od vile Paskolo počinjala čuvena Aleja uzdisaja, koja se protezala ka Novoj Varoši i koja je bila omiljeno šetalište za zaljubljene parove.

Vrijeme biznisa

Nakon zemljotresa završava se vrijeme igre i romantike i na Paskulinoj počinje vrijeme biznisa.

Još 1970. su podignute “privremene” barake, u koje su smještena sjedišta brojnih preduzeća. Tako i danas na Paskulinoj, u najvećoj očuvanoj baraci, stanuje “Malpreh”, prije rata veliko trgovačko preduzeće na malo, koje je u gradu imalo brojne prodavnice mješovite robe. Danas se ova firma bavi uglavnom izdavanjem poslovnih prostora i posao im dobro ide.

U ovu, kao i u druge očuvane barake na Paskulinoj, kasnije su se uselile auto-škole, škole stranih jezika, udruženja, organizacije, agencije za sve i svašta, pa i političke partije. Ovdje je bilo sjedište Srpske radikalne stranke, Srpske patriotske stranke SPAS i drugih partija, koje su, uglavnom, isčezle s političke scene. Nostalgičari pamte i kafanice, ušuškane u dubokoj unutrašnjosti baraka, za koje su znali samo “poznavaoci prilika” i u kojima se za male pare mogla popiti dobra kafa ili hladno pivo.

Prvi kurs za kućne računare

Jedna od takvih kafanica, koje su najduže odoljevale, bila je ona u baraci “Narodne tehnike”. Ali, “Narodna tehnika” nije bila poznata samo po svom bifeu, nego i po inženjerima, entuzijastima i inovatorima, koji su se tamo okupljali. Tako će ostati zabilježeno da je baš u toj neuglednoj baraci u prostorijama Radio kluba “Nikola Tesla” 1985. godine održan prvi “kurs za kućne računare”. Polaznici su učili programski jezik “bejzik”.

Mladen Karić, koji je decenijama bio predsjednik ove organizacije, kaže da se “nakon 70 godina postojanja Narodna tehnika Banjaluka ugasila kao svijeća”.

– Baraka je ruinirana, nismo dobijali nikakvu podršku, a prije nekoliko godina su nam naredili da baraku sami srušimo. Još sam neko vrijeme plaćao vodu i struju iz svog džepa, pa sam na kraju odustao – kaže Karić.

Rupa u centru grada

I na drugoj strani Paskuline u Banjaluku su osamdesetih pristizale nove tehnologije, i to preko preduzeća “Čajavec Logos”, čija je direktorka u to vrijeme bila Dušanka Majkić, danas jedna od perjanica Dodikovog SNSD-a. Ovo preduzeće, bar formalno, postoji i danas na istoj adresi.

Ali, bivalo je na Paskulinoj i firmi bez adrese, ili tačnije, firmi koje ne postoje. Kako je otkrio portal Kapital, samo u jednoj baraci na Ciglani bilo je prijavljeno 20-ak slovenačkih fiktivnih firmi, koje nikad niko nije ni vidio, ni čuo.

Ni zgradu Vlade Republike Srpske na Paskulinoj ciglani nikad niko nije vidio, ali oni koje sjećanje nije izdalo dobro pamte da je, prije 20-ak godina, postojao ozbiljan plan da se najviša izvršna vlast Republike Srpske skući baš na toj lokaciji. Čak su iskopani i temelji, pa je centar grada godinama krasila ogromna rupa, u kojoj se s vremenom zapatio barski životinjski i biljni svijet.  Pričalo se o toj kapitalnoj investiciji, vlade su se smjenjivale i međusobno se optuživale za opstrukciju i korupciju, da bi priča utihnula 2007. godine, kada je zdanje Vlade otvoreno na drugoj lokaciji.

Nasljednici

Rupa na Paskulinoj ponovo je postala aktuelna 2011. kada je na toj lokaciji počela izgradnja Centralne banke BiH – Glavne banke RS. Zemljište je Centralnoj banci BiH prodao Grad Banjaluka, za nešto više od dva miliona KM, a prodaju su pokušali da ospore nasljednici Emeriha Paskola, tvorca ciglane s početka ove priče. Oni su tražili da im se vrati nacionalizovana imovina, ali im to nije pošlo za rukom, jer BiH, jedina u regionu, još nema zakon o restituciji, iako EU odavno vrši pritisak da se oduzeta imovina vrati prvobitnim vlasnicima.

Zakona nema, pa nema, a u međuvremenu je “otkinuta” još jedna velika parcela nekadašnjeg imanja porodice Paskolo. Skupština grada Banjaluka je 2015. godine usvojila odluku o prenosu prava svojine nad neizgrađenim građevinskim zemljištem na Paskolinoj ciglani na Republiku Srpsku, kako bi se tu izgradilo zdanje Ustavnog suda BiH. Pripreme za izgradnju su počele ovog ljeta.

Parking

Decenijama je za Banjalučane Paskulina ciglana bila zona slobodnog parkiranja, sve do 2016. kada je između baraka “iscrtan” gradski parking.

Godinu kasnije pojavila se priča da će “Ideal kompani” na Ciglani graditi veliki šoping mol. I ova priča je povezana s rupom, ali onom na drugom kraju centralne gradske zone, na nekadašnjem poligonu za obuku vozača. Tu je počela izgradnja šoping mola, stvar se iskomplikovala, pa se pojavila priča o “zamjeni lokacije”, odnosno preseljenju neizgrađenog šoping centra na Paskulinu. Ali, ispostavilo se da je taj prostor premali za tako veliki projekat, a problem su, navodno, bili i neriješeni imovinsko-pravni odnosi.

Licitacija

Bilo je i sasvim drugačijih ideja o kojima se spekulisalo u javnosti. 

– Moramo tražiti prostor za nove gradske parkove – izjavio je prije dvije godine prvi pejzažni arhitekta Grada Banjaluka, Ognjen Šukalo.

I u tom kontekstu spomenuo Paskulinu ciglanu.

Ali, park više niko ne spominje. Prema Regulacionom planu, Paskulina je planirana za stambeno-poslovnu zonu, što je u jednoj ranijoj izjavi potvrdio i gradonačelnik Igor Radojičić.

– S obzirom da je veći dio zemljišta sa čistim imovinskim odnosima, odnosno u većinskom vlasništvu grada, planiramo da ga, dio, po dio, u skladu s Regulacionim planom, ponudimo na licitaciji – rekao je prošle godine Radojičić.

Dakle, nastavak slijedi, biće zanimljivo.

Istorija u 10 slika

* 1930. ciglana porodice Paskolo

* 1937. sagrađena vila Paskolo, danas spomenik kulture

* 1946. zemljište nacionalizovano

* 1950. ovdje je bila šikara, a kasnije i vojno skladište

* 1970. nakon zemljotresa podignute “privremene” barake

* 1985. u baraci Narodne tehnike održan prvi kurs za rad na računarima

* 2000. iskopana velika rupa za izgradnju zdanja Vlade RS

* 2014. sagrađena zgrada Centralne banke BiH

* 2016. uvedeno plaćanje parkinga

* 2020. počela izgradnja zgrade Ustavnog suda RS

Od ciglane do marihuane

Koliko je ova lokacija u najstrožem centru Banjaluke zapuštena najbolje svjedoči skandal iz januara 2018. godine, kada je u jednoj od napuštenih baraka na Paskulinoj ciglani otkrivena prava mala plantaža marihuane, sa opremom za proizvodnju droge.

Banjalučani koji tu svakog dana dolaze na posao, tada su rekli da nisu primijetili ništa sumnjivo u svom najbližem komšiluku.