Možete čuti i legende o lijepoj Marti i njenoj nesrećnoj ljubavi, i o nastanku Une, najljepše među rijekama. A možete, jednostavno uživati u domaćoj hrani, hladnoj čistoj vodi, kafi pored potočića i svježoj pastrmki, koju vam domaćini na vaše oči ulove i prirpeme, dok vi malo razgledate okolinu.
Kad se sve to, a i još mnoga čudesa koje krije ovo malo mjesto uzmu u obzir, nije ni čudo što stotinak Martinbrođana, koliko ih, vele, i ljeti i zimi živi u ovoj raju, dočekaju godišnje više od 100.000 turista iz cijelog svijeta. Dolaze im i Kanađani i Kinezi i Koreanci, Arapi opčinjeni vodom, Slovenci jugonostalgičari, pa Nijemci, Holanđani, Italijani, koji su negdje čuli za Unu, pa došli da i to vide.
Lijepo nam je ovdje. Imamo svoju vodu, svoju zemlju, svoje kuće, a kad ti kroz selo prođe toliki svijet, pa da samo od svakog od njih uzmeš po pola marke, eto ti dobre zarade – kaže Marija Reljić (42), koja uz posao u Nacionalnom parku radi i na porodičnom imanju i kući z odmor “Dušan”.
U ovom bajkovitom mjestu nekad su se susretali kaluđeri, stočari i željezničari, a danas se manje više svi bave turizmom, ili uživaju u zasluženoj penziji, jer su Martinbrođani čuveni i po dugovječnosti. Najstariji među njima, Božo Reljić, nedavno je, u zdrvlju i veselju, proslavio 94. rođendan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu