Nepomično tijelo u stanu u Ulici Džordža Vašingtona 32a, 3. februara 2014. godine, oko 14 sati našla je gerontološka sestra koja je nekoliko puta nedjeljno obilazila Ljiljanu i pomagala joj. Prvo je ugledala otključana vrata, što ju je iznenadilo, jer je Ljiljana strogo vodila računa o bezbjednosti, posebno otkako je na meti pljačkaša.
U stanu je žena ugledala stravičan prizor, starica je bila u lokvi krvi, a crvena tečnost bila je rasprskana po zidovima stana. Stvari su bile ispreturane, a pored Ljiljaninog teijla cvilila je crna pudla, Ljiljanin ljubimac.
Obdukcija je pokazala da je starica izdahnula usljed brojnih povreda po glavi, nanijetih tupim predmetom. Bejzbol palicom, metalnom štanglom ili nekim drugim predmetom, nije precizirano, a smrtonosno oruđe nije nađeno u stanu penzionisane doktorke. Takođe, nije ustanovljen ni motiv besomučnog udaranja starice, da li je ubica od nje tražio novac, i ako jeste, da li mu je novac dala i koliko.
Ili je možda sve iscenirano, ispreturao stvari da bi sve izgledalo kao pljačka, a da je pravi razlog zločina sasvim drugačije prirode.
Svi smo bili u šoku poslije Ljiljaninog ubistva. Istražioci su nam prvo rekli da ju je vjerovatno ubio neki migrant, neko tog tipa. To je besmisleno! – kaže za Blic rođak ubijene starice, koji insistira na anonimnosti.
Objašnjava da je njegova rođaka nekoliko mjeseci prije toga opljačkana na ulici, te da je nakon toga strogo vodila računa o svojoj bezbjednosti.
– Bila je preplašena. Vodila je računa o bezbjednosti, zaključavala se. I ja, i svi mi njeni rođaci, tvrdimo da je bila odgovorna u vezi sa tim. I sigurno je da ne bi otvorila vrata osobi koju ne poznaje, nekome ko je došao sa ulice i tek tako joj pozvonio ili pokucao na vrata. Mogla je da otvori samo nekome koga je dobro poznavala. Nekome u koga je imala potpuno povjerenje i nije ga se plašila – konstatuje sagovornik.
Upravo ove tvrdnje da je bila uplašena za svoju bezbjednost ukazuju da pretpostavke da ju je ubio pljačkaš ne piju vodu. Ljiljanu je tri mjeseca prije ubistva, u po bijela dana, dok je ulazila u zgradu napao nepoznati mladić, oteo joj tašnu i pobjegao. Kasnije je priveden, a ona ga je prepoznala. Jedan od pravaca istrage bio je da je upravo on odlučio da joj se osveti, ali nije bilo dokaza koji bi potkrijepili to. Uz to, Ljiljana sigurno ne bi otvorila vrata nekome ko ju je prethodno pokrao.
– Jedna Ljiljanina kćerka živi u inostranstvu, u Kanadi, a druga je ovdje, u Beogradu. Kaže da je niko ne obavještava da li ima nekih pomaka u istrazi. Iskreno, ja sumnjam da neko uopšte više radi na rasvetljavanju njenog ubistva i hapšenju zločinca. Nova ubistva bacaju u drugi plan stare zločine. Nama koji smo je poznavali ostaje da se nadamo da će isplivati neki dokaz, jer sumnjamo da će proraditi nečija savjest i otkriti istinu – kaže rođak ubijene bivše predsjednice “Kola srpskih sestara”.
Humanista
Dr Ljiljana Šulović Milojević bila je na čelu “Kola srpskih sestara” od 1993. do 2004. godine. Svi koji su je poznavali opisuju je kao velikog humanistu. Iako se u početku pričalo da je Ljiljana ubijena jer je navodno kod sebe čuvala novac te humanitarne organizacije, te da je ubica znao za to, ispostavilo se da to nije istina jer su donacije uplaćivane preko računa.
Poginuo joj muž
Ljiljana je svojevremeno bila u braku sa Vojinom Šulovićem, srpskim akedemikom i dugogodišnjim predsjednikom Srpskog ljekarskog društva. Akademik Šulović je bio priznati ginekolog, profesor Medicinskog fakulteta i direktor GAK-. Zbog medicinskih zasluga odata mu je počast u nekim gradovima Srbije u kojima je izabran za počasnog građanina ili su mu dodijeljeni ključevi grada.
– Razveli su se, ali su ostali u prijateljskim odnosima – kaže rođak. Akademik Šulović je poginuo u saobraćajnoj nesreći 22. februara 2008. u selu Guncati, kod Barajeva, gdje je imao vikendicu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu