Društvo

STRAVIČNE STATISTIKE O NASILJU NAD ŽENAMA Zakoni evropski, tortura balkanska, a nasilnici na slobodi

U čak 65 odsto slučajeva, u kojima počinioci nasilja u porodici stignu pred sud, oni se izvuku s uslovnom kaznom, čak i kada se radi o nasilnicima koji su i policiji i tužilaštvu itekako poznati po maltretiranju žena i djece.

STRAVIČNE STATISTIKE O NASILJU NAD ŽENAMA Zakoni evropski, tortura balkanska, a nasilnici na slobodi
FOTO: SHUTTERSTOCK

Faktički to znači da osvjedočeni nasilnici iz sudnice idu pravo na slobodu i da mogu već sljedećeg minuta zakucati žrtvi na vrata.

Analiza krivičnih i prekršajnih postupaka, koja je juče prezentovana na okruglom stolu o položaju žena žrtava rodno zasnovanog nasilja u pravosudnom sistemu RS, otkriva i brojne druge uznemirujuće detalje.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Kako je istakla jedna od autorki analize, Aleksandra Petrić iz Fondacije “Udružene žene” Banjaluka, u 70 odsto slučajeva sudski postupak završava sporazumom o priznanju krivice ili takozvanom “nagodbom” s tužilaštvom, što je jedan od uzroka blage kaznene politike.

– U samo 18 odsto slučajeva počinioci nasilja u porodici završe u zatvoru, i to najčešće ako su istovremeno počinili i neka druga krivična djela – istakla je Petrićeva, dodavši da se ovi procenti odnose na pravosudni sitem cijele BiH.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Istovremeno, žene žrtve nasilja su često nezaštićene, uprkos tome što po zakonima imaju na raspolaganju brojna prava.

–  Kada su u pitanju zakoni, Republika Srpska slijedi najviše evropske standarde, pa žrtve rodno zasnovanog nasilja imaju zagarantovano pravo na besplatnu pravnu pomoć, na informisanost, na podršku osobe od povjerenja, na hitnost postupka, na tajnost podataka – istakla je Ivanka Marković, profesorka Pravnog fakulteta u Banjaluci, narodna psolanica i predsjednica republičkog Savjeta za suzbijanje nasilja u porodici.

Kad se djeca igraju nasilja u porodici

Problem je, ističe Markovićeva, što se navedena prava u praksi rijetko koriste.

– Žrtve najčešće ne znaju svoja prava, a pitanje je i koliko se profesionalci, koji bi trebalo da im budu na usluzi, trude da ih informišu o tome, iako su po zakonu dužni da to čine. I inače, građani Srpske se ne trude da se informišu o svojim pravima, sve dok nisu direktno ugroženi – kaže Markovićeva.

Poručuje da je neophodna kampanja kako bi se to promijenilo, kroz obrazovne emisije, letke, sponzorisane objave  koje će “iskakati” na društvenim mrežama i “primorati” građane da saznaju više o pravima koja im zakoni nude.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Da problem nije samo blaga kaznena politika i nonšalantan odnos pojedinih policajaca, ljekara, socijalnih radnika i drugih profesionalaca prema nasilju nad ženama i nasilju u porodici, svjedoči i primjer koji je navela Cvijeta Sekulić, sutkinja Osnovnog suda u Bijeljini, koja ima dugogodišnje iskustvo u procesuiranju slučajeva nasilja u porodici.

Pročitajte još

– Koliko ljudi ne shvataju o kakvom se ozbiljnom problemu radi svjedoči i ponašanje najmlađih. Nedavno sam u jednom parku vidjela grupu djece i bila sam šokirana. Jedan dječak je uzviknuo: “Hajde da se igramo nasilja u porodici!” I onda su dječaci pojurili  djevojčice, a one su vrištale i bježale – priča Sekulićeva.

Nasilnik nudio da radi za “opšte dobro”

Ovaj primjer svjedoči, između ostalog, i o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju i nasilju u porodici i o tome kako se ovaj problem predstavlja u javnosti. I oni koji imaju najbolje namjere, ponekad, isticanjem loših primjera ili senzacionalističkim izvještavanjem, dodatno zamagljuju problem.

Kako su istakli učesnici okruglog stola, danas je situacija ipak kud i kamo bolja nego prije 20 godina, ne samo u normativnom smislu, nego i u pogledu prakse, pa i odnosa društva prema nasilju nad ženama. Stoga je, poručuju, bitno istaći i dobre primjere.

Jedan od takvih primjera naveden je i u  analizi sudskih postupaka, a radi se o slučaju nasilja u porodici koji je procesuiran pred Osnovnim sudom Brčko distrikta. Nasilnik, koji je godinama maltretirao majku i sestru, da bi sve kulminiralo napadom u kojem je, usred trgovine, metalnom šipkom atakovao na žrtve i lomio inventar, osuđen je na sedam mjeseci zatvora. Njegov advokat je tražio da se kazna zatvora zamijeni “radom za opšte dobro”, ali sud je tu nepristojnu ponudu glatko odbio. Obrazloženje: takva odluka bi bila poruka svim potencijalnim nasilnicima da slobodno udare po žrtvama, jer zbog toga neće završiti u zatvoru.

Grad za primjer

Među primjerima dobre prakse, koji bi mogli poslužiti kao putokaz za postupanje u slučajevima nasilja u porodici, ističe se Osnovni sud u Višegradu, gdje su prošle godine u svim procesuiranim slučajevima nasilja u porodici izricane zaštitne mjere: od zabrane prilaska žrtvi do udaljavanja, odnosno izbacivanja nasilnika iz stana u kojem je maltretirao suprugu i djecu.

Praksa višegradskog Osnovnog suda, koji pokriva i opštine Rudo, Rogatica i Novo Goražde, potvrdila je da su upravo ove mjere najdjelotvornije sankcije i da one najviše utiču na to počinioci nasilja više ne dižu ruku na svoje najbliže.

Kako smo ranije pisali, po izricanju mjera, kojima se nasilniku zabranjuje ulazak u porodični stan ili kuću, među prvima u RS se istakao višegradski sudija Osman Rahmanović, ali sada njegov primjer slijede i druge sudije, policajci, socijalni radnici.

– U Višegradu je postala praksa da su svi subjekti zaštite na usluzi žrtvama – ocjenjuje Aleksandra Petrić.

Bez uviđaja

U borbi protiv porodičnog nasilja veliki napredak je što se u Srpskoj, na osnovu izmjena zakona, od maja ove godine nasilje u porodici procesuira isključivo kao krivično djelo i ne može se okvalifikovati kao prekršaj. Problem je, međutim, ističu eksperti, što se i dalje ti krivični postupci temelje gotovo isključivo na svjedočenju žrtve. Ako žrtva odustane od svjedočenja „nema slučaja“ i postupak se obustavlja.

Profesorka Ivanka Marković kaže da je to nedopustivo.

– Tužilac mora imati fizičke dokaze, fotografije lica mjesta, i drugi dokazni materijal, kao i u drugim krivičnim postupcima. Kad je u pitanju nasilje u porodici na to ga, usostalom, obavezuje i Istanbulska konvencija. Kad je u ptanju, recimo, saobraćajna nesreća, uvijek se radi uviđaj. A gdje su uviđaji kad je u pitanju nasilje u porodici? Često se događa da policajac dođe, vidi da je sve u stanu razlupano, da je žena u modricama, a uviđaja ipak nema – kaže Markovićeva