Petrovski post počinje prvog ponedjeljka nakon Duhovske nedjelje. Početak Petrovskog posta je pokretan, jer zavisi od Vaskrsa, a kraj je nepokretan i uvijek pada 12. jula na Petrovdan.
Tako Apostolski post najkraće može da traje jednu sedmicu i jedan dan, a najduže šest sedmica.
Petrovski post – pravila
U toku ovog posta ponedjeljak, srijeda i petak se poste na vodi; utorak i četvrtak na ulju; a subota i nedelja na ribi.
Kao i za vrijeme trajanja svakog posta ne jedu se meso, beli mrs i jaja.
Riba, vino i ulje se jedu svaki dan osim, naravno, srijede i petka koji se poste “na vodi”. Dan uoči Petrovdana se takođe strogo posti, osim ako padne u subotu ili nedjelju, kada je dozvoljena upotreba ulja.
Na dan rođenja Svetog Jovana Krstitelja jedemo ribu, iako padne u srijedu ili petak. Ukoliko Petrovdan padne u srijedu ili petak, toga dana ne mrsimo već jedemo ribu, vino i ulje. Ove godine Petrovdan pada na petak.
Svrha posta, kako kažu pravila vere, ne može da se postigne samo uzdržavanjem od mrsne hrane, već i uzdržavanjem od loših misli, riječi i djela.
Pravila ovog posta nalažu da se ponedjeljkom, srijedom i petkom posti isključivo na vodi, utorkom i četvrtak se može jesti ulje i piti vino, dok se riba može jesti samo subotom i nedjeljom kada je takođe dozvoljena konzumacija ulja i vina.
Ako u toku ovog posta u ponedjeljak, utorak i četvrtak padne Sveti sa velikim slavoslovljem, tada je dozvoljen post na ribi, a ako padne u srijedu i petak dozvoljen je post na ulju. Ako u srijedu i petak padne praznik Svetitelja sa bdenijem ili pak Sveti čiji je hram, dozvoljeni su ulje, vino i riba.
Ovaj post ustanovljen je na osnovu uspomene na apostole koji su posle Silaska Svetoga Duha, a pre odlaska na propoved Sv. Jevanđelja, postili.
Praznik posvećen Svetim apostolima Petru i Pavlu smatra se kalendarskom granicom u godini jer poslije njega nastupaju promjene u prirodi, približava se jesen.
U narodu je zastupljen običaj paljenja lila, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze, a simbolišu vremena progona hrišćana, koje su vezivani za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih. Njihova tijela su tada gorjela kao buktinje, osvjetljavajući trgove kao danas simbolične vatre i lile, prenosi Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu