Borba koja mu je odredila životni put
Fuad Halilović bio je heroj. Kada je imao samo devet godina dijagnostikovana mu je leukemija AML – posljednji stepen. Iz borbe za život tada je izašao kao pobjednik. Ta borba odredila je njegov put i poziv. Postao je vlasuljar.
Fuadova životna priča bila je primjer hrabrosti i istrajnosti. Kao dječak suočio se s teškom dijagnozom raka, prošao dvije transplantacije koštane srži i uspio pobijediti bolest. Nakon oporavka završio je školovanje, zasnovao porodicu i svoj život posvetio pomaganju onima koji prolaze kroz slične izazove.
Nakon svoje borbe činio je sve kako bi djeci i mladima u Bosni i Hercegovini pomogao u njihovoj borbi izrađujući perike.
Ipak, nakon godina bez bolesti, suočio se s novim životnim iskušenjem – rakom debelog crijeva s metastazama na jetri. Uprkos vlastitoj borbi, nije odustajao od humanitarnog rada.
On je 2021. godine dobio nagradu “Ličnost godine in memoriam Željko Kopanja”, a koju dodjeljuju Nezavisne novine, posvetili svim malim herojima.
U radnji Udruženja “Srce za djecu” gdje su nastajale sve perike s njim smo tom prilikom i razgovarali.
– Ja sam svoju borbu dobio. Evo, prošlo je već 12 godina kako sam izliječena osoba – započeo je tada tako svoju priču Fuad.
Neprocjenjiv osjećaj pomoći
Ispričao je tada da trenutak poklanjanja perike osobi kojoj je ona potrebna je nešto što je jednostavno neobjašnjivo.
-Zamislite da imate neki problem koji vam konstantno smeta i pojavi se osoba koja otkloni vaš problem potpuno besplatno. Ja, kao osoba koja je sve to prošla i koja zna kako je tekao cijeli proces, mogu zamisliti kako je djevojkama koje u fazi liječenja dobijaju i taj dodatni stres kad izgube ono što im je najdragocjenije – kosu. Već se nalazite u problemu, a onda se dodatno pojavi problem gubitka kose, koja u suštini djevojkama predstavlja ponos. Stoga mi je drago što smo tu mi kako bismo riješili njihov problem. To je nešto što je neprocjenjivo. Zapravo se riječima ne može opisati osjećaj kad donesemo gotovu periku osobi kojoj je ona potrebna i kad je stavi na glavu. Mi dajemo da bismo nekoga usrećili, a kad nekoga usrećimo – to je nešto neprocjenjivo. Ne postoje materijalne stvari koje mogu zamijeniti taj trenutak sreće kad dajemo periku – kazao je on.
Od njega su danas, 15. juna, kada je i preminuo oprostili oni čiji je član bio. Oni čiji je dio bio. Od njega su se emotivnom porukom oprostili iz Udruženja “Srce za djecu”.
Emotivan oproštaj
– Dragi naš Fudo, veseli naš, energični, prijatelju, kolega, najdraži,
malo je riječi kojima bismo opisali sve što smo prošli s tobom. Pružio si nam toliko godina radosti, smijeha, prijateljstva, ljubavi, ali i predanog rada, vrijednih lekcija i vrhunskih rezultata.
Nedostajat ćeš. Nedostajat će tvoja energija u našoj vlasuljarskoj radionici, roditeljskim kućama, kampovima i svim aktivnostima koje si krasio svojim vrijednim djelima. Nedostajat ćeš da budeš prvi ne kojeg pomislimo kada nam treba bilo koja vrsta logističke ili praktične pomoći i podrške, jer si bio nadaren za rad sa rukama. Nedostajat ćeš u svakom trenutku kada nas treba nasmijati, jer si uvijek imao neku humorističnu doskočicu. Nedostajat ćeš u svakom danu i svakom satu vremena koje nam je oduzeto s tobom.
Živjet ćeš u srcu zauvijek – napisali su oni.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.