Simbolika tog naziva ogledala se u nevjerovatnoj hrabrosti malene djevojčice, ali i njenih roditelja i svih dobrih ljudi koji su im “davali krila” da izdrže sva iskušenja i nadjačaju teške zdravstvene probleme. Iza Irine su brojne teške operacije, neizvijesnost i strah, a ispred nje treba da bude sigurna budućnost.
Zato njeni roditelji sanjaju o adaptaciji porodične kuće, kako bi dvogodišnja junakinja imala mjesto za život prilagođen njenim potrebama i kada njih ne bude bilo.
Irini je potreban dom prilagođen njenim potrebama, jer san o tome da će prohodati za sada ostaje nedosanjan, kaže za “Blic” njena mama, Jelena Trojanovski.
Uprkos tome što je prve korake napravila u septembru 2024. godine, nakon niza operacija prognoze ljekara kažu da će Irina najverovatnije ipak biti prinuđena da provede ostatak života u invalidskim kolicima.
Kako za “Blic” objašnjava Jelena, ona i njen suprug kao Irinini roditelji moraju da se suoče sa realnošću koja ih ne pita kako im je.
– Nažalost, Irina će se čitav život kretati uz pomoć kolica, a naš je zadatak da razmišljamo o budućnosti i tome kako će živjeti kada jednog dana nas ne bude. Sve to možda zvuči okrutno, ali mi sami moramo da budemo svjesni šta nas čeka. Zato se kao osnovna potreba nametnulo da se naš životni prostor prilagodi njenim potrebama – priča otvoreno ova hrabra majka.
– Njoj će cijeli život biti potrebna pomoć i bilo bi mi lakše da znam da ima mjesto gdje će moći da funkcioniše i da ne može da se povrijedi. Preteško je kada imate dijete sa bilo kakvim smetnjama, mislim da niko to ne može ni da zamisli. Brinemo da jednog dana kada bude sama, ima svoj prostor prilagođen kako bi mogla sama da funkcioniše i obavlja ličnu higijenu – objasnila je Irinina mama.
Trenutno u kući gdje živi sa svojom porodicom Irina nema svoj prostor i ne može samostalno da obavlja bilo koju aktivnost. Prepreka su visoki pragovi, malo kupatilo gdje i oni sami jedva funkcionišu bez dodatnih pomagala za Irinu, prilaz bez rampe i nedostatak prostora.
Takođe, kako pojašnjava Jelena, malena dvogodišnja hrabrica se trenutno kreće “sedeći”, a hladni podovi joj takav vid kretanja ne olakšavaju.
– Ono što je važno je da prostor koji imamo maksimalno povećamo, kako bi Irina imala dovoljno prilagođenog prostora. Ideja je da se spusti nivo stana, omogući samostalni prilaz kolicima… Značilo bi nam i da imamo podno grejanje, prilaz kupatilu gde će ona iz kolica moći jednog dana sama da uradi transfer na WC šolju ili u kadu – dodaje Irinina mama, prenosi Blic.
U razgovoru za “Blic”, Jelena Trojanovski pojašnjava da suprug i ona još uvijek nemaju tačnu računicu koliko bi adaptacija kuće mogla da košta, te da je potrebno i da arhitekta napravi procjenu.
– Više puta od Irininog rođenja imali smo veliku podršku sugrađana u Boru, ali i čitave Srbije. Skupljao se novac za operacije, terapije i sve što nam je u tim teškim trenucima bilo potrebno. Na krilima te podrške i sami smo istrajavali i beskrajno smo na tome zahvalni. Čak i kada smo uvideli da će nam biti potrebna adaptacija životnog prostora, naišli smo na razumevanje – navodi sagovornica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.