Govori pet jezika, proputovao je cijelu Evropu baveći se najrazličitijim poslovima, ženio se dva puta, a ima četvoro djece sa četiri različite žene.
Njegova životna priča prepuna je nevjerovatnih obrta – od strogog oca koji ga je tjerao da sam donosi prut za batine, preko zlatnih ploča i svjetske slave, pa sve do čuvene scene u bazenu u “Velikom bratu”.
Peđina najranija sjećanja sežu u Kruševac, gdje je na Bagdali živio u lijepoj kući. Prvo sjećanje iz djetinjstva mu je san o mokrenju u krevetu kada je imao samo godinu i po ili dvije, nakon čega je usljedila gruba reakcija oca. Njegov otac, koji je prije Peđinog rođenja bio vojno lice, a kasnije šofer za policiju i vozač hladnjače, bio je izuzetno strog. Kada bi Peđa napravio neku glupost, otac bi ga tjerao da sam donese prut kojim će ga tući.
– Prije mog rođenja, otac je bio vojno lice. E, onda je 1948. godine bio taj Informbiro i onda je on prestao da bude oficir – i počeo je da radi kao šofer za policiju u Kruševcu. Kasnije je prešao da vozi kamione, meso su vozili – hladnjačama je vozio negdje u Belgiju. Tako da mi je otac isto bio putnik. Ja sam bio nemiran, ali on je bio jako strog. On je meni govorio da donesem prut kad napravim neku glupost. Treba da idem da donesem prut da bi me tukao – to mi je bilo najgore i zato sam pobjegao od njega. Sjećam se da mi je maćeha, pokojna Ljilja, stavljala Novosti u pantalone prije nego što on počne da me šiba. Tad sam se pravio da plačem kad me udara, a u stvari ništa nisam osjećao – rekao je on.
Nakon što je pjevao u beogradskom bendu “Lutalice”, koji se raspao kada su ostali članovi otišli u vojsku, Peđa odlazi u Pariz. Tamo je brzo ostao bez novca, a život mu se promijenio kada je na auto-stopu sreo prelijepu djevojku koja ga je povela u Sen Trope i platila mu dvonedeljni boravak.
– Sreo sam druga koji je živio u Parizu. On mi je rekao: “Peđa, ajde ti u Pariz – tamo je super.” Rekao mi je da je tamo bolji život i da krećemo za dva-tri dana. Ajde da krenemo, i on se ne pojavi. Poslije ga vidim i kaže mi, idemo sutra. Ajde. Onda opet ne dođe. Riješio sam da putujem sam, imao sam pasoš. Rekao sam mu da hvatam voz i da ga čekam u Ljubljani. Poslije dan i po tražio sam ga u vozu – tri puta sam pretražio voz, a njega nema. Stigao sam u Pariz, sav novac sam potrošio za mjesec dana. I šta ću sad? Tad je bio aktuelan auto-stop, riješio sam da krenem auto-stopom za Beograd.
Negdje oko 11 sati, to nikad neću zaboraviti, odem da stopiram, kad tamo – sto stopera! Htio sam da odem prvi. Nije prošlo ni dva minuta, zaustavlja se taksi i izlazi prelijepa djevojka u mini-suknji. Ona meni prilazi, a ja ne znam francuski. Pitala me je da stopiram s njom, jer je opasno da to ona radi sama. Odmah sam pristao! I kako je ona stala pored mene, tako je stao auto! Prvi smo otišli, što je meni bilo najbitnije. Ona mi je promijenila život.
Bukvalno. U jednom momentu me je pitala gdje idem, na šta sam joj odgovorio da idem u Beograd, Jugoslaviju. Pitala me je zašto idem tamo, rekao sam joj da nemam para više, a ona meni odgovara da ima novac, hajde sa mnom u Sen Trope. Tako smo otišli tamo – ona je platila hotel, divno smo se proveli. Ljubav na prvi pogled. Dvije nedjelje u Sen Tropeu s njom, nemam kinte – ona sve plaća i ima društvo. Mislim da je tu bila i Brižit Bardo, samo što ja tad nisam nešto znao za nju. Poslije dvije nedjelje kažem joj da idem za Jugoslaviju, osjećam se kao višak – ispričao je on.
Kasnije je u Parizu počeo da pravi srebrni nakit, a u Kopenhagenu i Diseldorfu počinje rad sa kožom. U Nemačkoj je zarađivao neverovatne svote novca – čak sedam do osam hiljada maraka nedjeljno od prodaje pletenih kožnih kaiševa. Prvo dete dobio je u 20. godini sa devojkom Ingrid iz Diseldorfa. Kada ga je drug pozvao na Ibicu na nedelju dana, odlučio je da ode i tamo je ostao čak sedam godina. Na Ibici je otvorio butik, a sudbinski susret sa članovima popularne nemačke grupe “Džejn” vratio ga je u svet muzike. Postao je njihov frontmen u 31. godini, snimio dva albuma, a njihova pesma “Love your life” bila je prva na hevi metal top-listi u Engleskoj.
Stvaranje grupe “D'Boys” i istina o čuvenoj “Jugoslovenki”
Na nagovor majke se vraća u Beograd, gde ubrzo sa Miškom Mihajlovskim osniva grupu “D'Boys”. Njihova pesma “We are the boys” brzo je postala ogroman hit, a nakon prvog solističkog koncerta u Zagrebu potpisuju trogodišnji ugovor sa Jugotonom. Prva ploča je bila zlatna, a onda je usledila čuvena pesma “Jugoslovenka”. Ova pesma, koja je nastala bukvalno u kolima tokom vožnje od Franše d'Eperea do Slavije, postala je ogroman hit širom zemlje. Ipak, sa njom su počeli i prvi problemi jer su prodavci ploča u Hrvatskoj odbijali da je prihvate u prodavnicama jer se nisu osjećali kao Jugosloveni, zbog čega je i zarada bila manja.
– Jugoslovenka” je nastala u kolima od Franše d'Eperea do Slavije. Menadžer Miha mi je tad rekao: “Peđa, ovo je hit!” “Jugoslovenka” je ispala hit i vrtela se svuda. Problem je bio kad stigne lova, nije bilo to to, a vrtelo se svuda – bili smo jedni od najjačih u Jugi. Kad jednom dolazi u Beograd iz Zagreba prodavac ploča, koji je popio malo više vatrene vode. Pitao sam ga zašto je mala lova. Kaže on meni: “Problem je u tome što u Hrvatskoj u prodavnicama ploča neće da prihvate ‘Jugoslovenku’, jer se oni ne osećaju kao Jugosloveni.” Tad sam ukapirao da tu počinje neki problem. Po ugovoru sam morao da napravim još jedan album – koji sam hteo da skinem s vrata, jer sam se osećao prevarenim na neki način. Svi su tad pričali o ratu. Nikad neću zaboraviti reči Miška Mihajlovskog: “Ovaj momenat se nikad neće ponoviti. Živimo sada, sutra je daleko.” Neka mu je laka zemlja. S njim sam krenuo u bend i zahvaljujući njemu smo napravili toliki uspjeh u Jugoslaviji” – istakao je.
Nakon godina pauze i finansijskih poteškoća, Peđa je prihvatio poziv za učešće u rijalitiju “Veliki brat”. Iz tog perioda datira i čuvena scena u bazenu. Nakon jedne pijane noći, cimeri su ga probudili, a on je, tražeći način da se razbudi, skinuo šlafrok i gaćice i skočio nag u bazen. Potpuno je zaboravio na kamere, a Đani je tada uzviknuo kultnu rečenicu: “Peđa izvadio budalu!”.
Aleksandra mi je najviše u srcu
Iza sebe ima dva braka i četvoro dece, a priznaje da nije bio strog otac već previše drug sa decom.
– Ženio sam se dva puta, imam četvoro djece – sa četiri žene. Najduže sam bio, najdublje mi je u srcu i još uvijek mi je u srcu bivša supruga, sa kojom sam bio 11-12 godina. Rodila mi je sjajnog sina Filipa, a ona se zove Aleksandra. Poslije 12 godina smo se razišli, ali je ostala najdublje urezana u mom srcu – priča on i dodaje:
– Strog otac nisam. Nisam dobar otac, jer ne znam da budem otac. Želim djetetu da uljepšam život, da dobije sve što poželi – da ima sve ono što ja nisam imao kroz djetinjstvo. To je bila greška. Dobar sam da napravim djecu, pun sam materijala – ali da vaspitavam, priznajem, nisam baš neki, previše sam drug s djetetom – dodao je.
Peđa otkriva i da je nedavno započeo rad na novim pjesmama:
– Sreo sam sad skoro starog prijatelja Nikolu, koga znam već godinama. Već smo mi sarađivali u nekim davnim vremenima. Ostali smo prijatelji na Fejsbuku i onda me zvao jednog dana: “Peđa, imam pjesmu za tebe.” Ja sam otvoren čovjek, pjesmu za mene, ajde. Malo sam se osjećao ovdje zapostavljenim od strane raznih kompanija – disko kuća, koji prodaju samo… da ne kažem kakvu muziku, ali momentalno u Srbiji nema dobre muzike. Kad me je pozivao i kad sam čuvao pjesmu – on radi zajedno sa DJ Zmijom, rekoh, ovo je super, i krenuli smo u saradnju. DJ Zmija, Nikola Lukas i Peđa, pesma “Malena”. Ovo je samo početak – uskoro će biti novih pjesama i spotova – kaže on, prenosi Blic.
Na pitanje o odlasku sa ovog svijeta, Peđa kroz smijeh kaže da se smrti ne plaši i dodaje: “Ostaće muzika… i budala”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.