Najtužniju srpsku pjesmu svi najbolje znaju u izvođenju pjevača narodne muzike Staniše Stošića, ali je malo onih koji znaju kako je ona nastala i kakvu muku krije među svojim stihovima.
Autor pjesme je Stana Avramović Karaminga iz Vranja, koja je bila ugledna tamošnja pjevačica i uzor mnogim kolegama.
Stana je umrla 1969. godine i na sahrani su po njenoj želji svirali ovu njenu pjesmu. Ona ju je cijeli život malo mijenjala i bilo je par verzija pjesme. Pred samu smrt je rekla prijateljima: “Sve nesam rekla, sve i neje za pesmu…”, i ispričala kako je pjesma nastala.
Pjesma je inspirisana pričom o Dimitriju, koji je bio njen brat od tetke, i Stani, po kojoj je ona kasnije dobila ime. Pjevačicin otac Toma je bio ujak Dimitriju. Za priču je saznala od majke koja joj ju je tek na samrti ispričala.
Dimitrije se oženio Stanom, za koju se priča da je bila najljepša djevojka od Vranja do Niša. Mnogo su se voljeli, ali nisu mogli da imaju djece. Kako su godine prolazile, polako je porodica počela da zanovijeta, pa bi, recimo, kada bi krenuli u crkvu nedjeljom, svekrva Bosa govorila: “Ajde sine, ajde, pa i dijete dovedi..”
Vremenom je i Dimitrije počeo da prebacuje ženi: “Badava, Stano, tvoja ljepota, kad nisi rodila muško ili žensko. Svi se kunu u djecu, a ja u tebe!”
Od nesreće koja ju je izjedala Stana riješi da sebi oduzme život i obijesi se. Međutim, za to sazna ujak Toma i pokuša da joj pomogne tako što je posavjetuje da tajno zatrudni sa drugim čovjekom kako bi porodica ponovo bila sretna.
Tako i bude, Stana zatrudni u četrdesetoj godini sa drugim čovjekom. Polako se vraćala sreća u porodicu, svi su je pazili i čuvali od posla da bi iznijela trudnoću. Međutim, porođaj je bio težak i Stana umre na porođaju. Dijete je preživelo…
Sedam dana kasnije ujka Toma riješi da kaže istinu Dimitriju:
“Prije nego što odemo na Stanin grob, moram nešto da ti kažem. Izjedosmo Stanu, prvo tvoja majka, pa ti i onda ja.”
Dimitrije je bio zbunjen.
“Tako je. Tvoja majka, što je kinjila. Ti što si nerodan, a ja što sam je savjetovao s koga da ide. Da znaš, dijete nije tvoje.”
Dimitrije bi čvrst, pa odgovori ujaku: “Ako, ujko. Nema veze. Mi smo htjeli dijete da usvojimo, a ovo je bar moja Stana rodila.”
Sutradan, na grobu, pred rođacima dok su Stani davali prvu subotu, Dimitrije reče: “Ovde, pored moje Stane da me pokopate…”, i prije nego šte je iko mogao da ga spriječi, izvadi pištolj i ubije se.
Tri dana nakon smrti Stane i Dimitrija, od tuge umre i njegova majka Bosa, a malo kasnije i Toma.
Tako je Stana Karaminga izgubila oca. Za sjećanje, sastavila je kratku ali kao planina veliku pjesmu. Do svoje osme decenije je krila pozadinu pjesme jer govori o zloj sudbini porodice i o samoubistvu, prenosi Kurir.
Tekst pesme
“Dimitrije, sine Mitre,
moja živa rano.
Pet godina, čedo moje,
kako bolna legam.
Ti ne pitaš, mili sine:
Od što, majke, legnaš?
Ti ne vidiš, ludo moje,
da te žena vara.
Ti još spiješ, sine Mitre,
ona se promene.
Bela rekla, mili sine,
kopče zakopčane.
Kopče zakopčane, sine Mitre,
kose očešljane.
S kanate u ruke, ludo moje,
na đerđenku ide.
Kad se vrće, mili sine,
kopče pokidane.
Kopče pokidane, čedo moje,
kose raščupane.
Zar ne vidiš, sine Mitre,
da te žena vara?”
“Ako, ako, majke moje,
barem je ubava.”
~*~
“Dimitrijo, sine Mitre,
majkino jedinče!
Pet godine, sine, legam,
nesi me pitaja,
nesi me pitaja, sine:
Od što, majke, legnaš?
Dimitrijo, sine Mitre,
moja živa rano!
Zar ne vidiš, sine Mitre,
da te žena vara?”
“Ako, majke, ako, majke,
barem je ubava!”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.