Sudbine

(FOTO) "Na jedno nikako da se naviknemo sad kod kuće" Krdžalići se nakon 13 godina VRATILI IZ AMERIKE, pa priznali da li su se pokajali

Porodica Krdžalić iz Lipnice kod Tuzle dokaz je da povratak iz dijaspore može biti svjestan izbor, zasnovan na želji za pravim vrijednostima, tradicijom i boljom budućnošću u sopstvenoj zemlji.

Porodica Krdžalić
FOTO: ADO.TITO / INSTAGRAM/SCREENSHOT

Iako priznaju brojne prednosti života u Americi  od obrazovanja do životnog standarda – Admir i Merima ističu da Bosna i Hercegovina ima ono što mnogim razvijenim zemljama nedostaje – dušu, bliskost među ljudima i detinjstvo ispunjeno slobodom i igrom.

Ovaj mladi bračni par se, nakon 13 godina provedenih u Americi, prije godinu dana vratio sa kćerkama u Lipnicu i počeo da gradi novi život u domovini.

“Mnogi razmišljaju o povratku”

Admir kaže da mnogo naših ljudi u Americi razmišlja o povratku, ali se samo neki odvaže da to i učine.

– Ima mnogo njih koji razmišljaju o povratku u BiH. Jedna porodica se upravo vratila u Brezovo Polje kod Brčkog, vraćaju se kući posle dužeg boravka u Americi. Mnogi skupljaju hrabrost i odlučnost da se vrate jer nije jednostavno ostaviti lagodan život, uređen sistem i početi život iz početka – kaže Krdžalić.

Ističe da su se supruga i on vratili dok su djeca još mala, kako bi se lakše prilagodila novoj sredini.

– Najviše smo se vratili zbog njih, da im pokažemo naš način života, našu kulturu i tradiciju. Iako smo tradiciju praktikovali i u našem domu u Americi, drugačije je kada to imate i oko sebe, u društvu. Ovdje su veće slobode za djecu, to je bio jedan od razloga za naš povratak – kaže Krdžalić.

Pročitajte još

“Amerika nema dušu”

Navodi da život u Americi ima mnogo prednosti, ali nijedna zemlja, kako kaže, nema dušu kao Bosna i Hercegovina.

– U Americi su veće mogućnosti za ostvarenje životnih želja, i mladi imaju perspektivu. Njihov obrazovni sistem pruža ogromne mogućnosti u poređenju sa našim. Ali u našoj zemlji ima više duše, jer smo bliski sa ljudima i još uvek nismo izgubili taj osećaj za međusobno pomaganje. Toga u Americi nema. Imamo samo jednu domovinu, možemo se prilagoditi bilo gdje u svijetu, ali uvijek ćemo biti stranci u tuđoj zemlji – dodaje Krdžalić, koji razmišlja o pokretanju sopstvenog biznisa.

“Djetinjstvo naše djece ovdje je drugačije”

Njegova supruga Merima u Americi je imala uspešnu karijeru, ali se nije dugo dvoumila oko povratka, jer joj je važno da kćerke odrastaju u sredini u kojoj će naučiti prave vrednosti.

– Djetinjstvo naše djece ovdje je drugačije nego u Americi. Tamo su cijeli dan bile u školi, dok ovdje nakon škole imaju slobodno vreme za učenje i igru sa drugarima. Njihovo djetinjstvo ovdje ne može da se uporedi sa onim u Americi – naglašava Merima.

Povratak u domovinu, kaže, za nju je lijep osjećaj. U Americi su okolnosti drugačije – koliko radiš i trudiš se, toliko ćeš i uspjeti. Vjeruje da toga ima i u BiH, ali napominje da kod nas sve funkcioniše drugačije, prenosi Radiosarajevo.

– To mi je najveća promjena – tamo je sve organizovanije i uređenije. Ovdje moramo da se naviknemo na ovaj sistem, ali i da budemo primer drugima kako treba raditi na promenama. Svojim ličnim primerom treba da gradimo bolju budućnost za sve – poručuje Merima Krdžalić.