Sudbine

„SRBIJA MU JE BILA DRUGA DOMOVINA!“Japanac čija je posljednja želja bila da počiva u Beogradu

Među hiljadama spomenika na beogradskom Novom groblju, tamo gdje uglavnom počivaju naši preci i velikani srpske istorije, nalazi se i jedna spomen-ploča koja krije neobičnu, dirljivu i gotovo zaboravljenu priču. Na njoj jednostavno piše: „Ovu zemlju je volio više od svoje. Sin Naoki.“

„SRBIJA MU JE BILA DRUGA DOMOVINA!“Japanac čija je posljednja želja bila da počiva u Beogradu
FOTO: MILOŠ PETROVIĆ / RINGIER

Upravo pod tom pločom počiva Keisuke Oba (19352002), poznatiji kao „Željko“ – japanski diplomata i pravnik rođen u Hirošimi. On je toliko volio Srbiju da mu je posljednja želja bila da počiva u Beogradu.

Ljubav prema našim prostorima rodila se u ljeto 1965. godine, kada je Keisuke, nakon završenih studija političkih nauka na Tokijskom univerzitetu, doputovao u Beograd na postdiplomske studije političke istorije Jugoslavije. Nije došao samo da uči iz knjiga, već je sa entuzijazmom uronio u svakodnevni život prijestonice.

Druželjubiv, otvoren i vedrog duha, brzo je stekao naklonost cimera i prijatelja u studentskom domu, koji su mu od milja nadjenuli ime Željko. To ime ga je pratilo do kraja života.

Tokom godina postao je jedan od najboljih poznavalaca jugoslovenske kulture, istorije i jezika u Japanu. Njegova diplomatska karijera u japanskom Ministarstvu spoljnih poslova razvijala se prirodno. Zbog izuzetnog poznavanja prilika na Balkanu, 1984. godine postavljen je za prvog sekretara Ambasade Japana u Beogradu.

FOTO: PETAR MARKOVIĆ / RINGIER
FOTO: PETAR MARKOVIĆ / RINGIER
FOTO: MILOŠ PETROVIĆ / RINGIER
FOTO: MILOŠ PETROVIĆ / RINGIER

Tokom najtežih godina za Srbiju i tokom devedesetih, službovao je i kao otpravnik poslova – ostavši uz naš narod i tokom NATO bombardovanja 1999. godine. U Beogradu je stvorio i dom sa suprugom Utom, rodom iz Berlina, i sinom Naokijem. Pored diplomatije, važio je za velikog poštovaoca srpske umjetnosti, a ostalo je zabilježeno i njegovo blisko prijateljstvo sa potomcima čuvenog slikara Save Šumanovića.

Pročitajte još

Posljednje riječi: „Želim da budem sahranjen u Beogradu“

Kada se u kasnijim godinama teško razbolio od raka, otišao je na Filipine, gdje je živio njegov sin Naoki. Iako u tuđini, posljednjih dana života Keisuke je sa sinom komunicirao isključivo na srpskom jeziku. Osjećajući da se kraj bliži, izgovorio je svoju posljednju i neopozivu želju – da bude sahranjen u Beogradu.

Želja mu je ispunjena, iako je umro u 67. godini na dalekim Filipinima. Mjesec dana kasnije, 27. septembra 2002. godine, urna sa njegovim pepelom položena je u rozarijumu na Novom groblju, prenosi Blic.

Beograd je formalno odao počast ovom velikom prijatelju, dodijelivši jednoj ulici u naselju Miljakovac 3 njegovo ime.

Bonus video: