Sudbine

"Ljekari su je vraćali u život" Potresne riječi majke Teodore Ristović (17) koja je preminula čekajući NOVO SRCE

Teodora Ristović iz Beograda preminula je 18. septembra na operacionom stolu Klinike za kardiohirurgiju UKC Srbije.

"Ljekari su je vraćali u život" Potresne riječi majke Teodore Ristović (17) koja je preminula čekajući NOVO SRCE
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Imala je samo 17 godina.

Ljekari su se do posljednjeg trenutka borili da joj spasu život, pokušavajući da joj ugrade mehaničko srce, ali njeno tijelo iscrpljeno višemjesečnom borbom nije izdržalo.

Njena majka, Danijela, posljednji put je vidjela Teodoru nekoliko sati prije operacije, u bolničkoj sobi.

Djevojčica je tada već bila uspavana.

– To je bio posljednji put da sam je vidjela. Nije bila svjesna, spavala je – kaže skrhana majka.

Teodora je bila zdrava, vesela tinejdžerka, pohađala je Geološko-hidrometeorološku školu i trenirala odbojku. Sve se promijenilo prošlog oktobra, kada je dobila visoku temperaturu.

Ispostavilo se da se iza nje krije teška bolest – miokarditis.

Prvo je prebačena u KCS, ali već nakon desetak dana njeno stanje se naglo pogoršalo i iz dana u dan bivalo je sve lošije. Srce je bilo toliko oštećeno da ljekari tada više nisu mogli ni da pokušaju ugradnju srčane pumpe.

U februaru se stanje naglo pogoršalo, borba postala sve teža

U februaru je došlo do velikog pogoršanja, kada su ljekari uspeli da je povrate, ali od tada je borba bila sve teža. U avgustu je konačno postavljena dijagnoza – dilatativna kardiomiopatija, a jedini lijek za Teodoru bilo je novo srce.

U Tiršovoj bolnici ljekari su se borili za svaki njen organ. Bila je na dijalizi bubrega, dok su istovremeno pokušavali da sačuvaju rad jetre, srca i pluća, i da saniraju sepsu koja je napadala njen organizam. Nakon toga, ugrađen joj je pejsmejker, zatim ECMO aparat, a potom je imala još jednu operaciju i dobila dodatni uređaj kako bi se bar malo rasteretilo njeno srce.

Pročitajte još

Dva puta bila mrtva po 45 minuta

Njeno tijelo bilo je iscrpljeno do krajnjih granica. Dva puta je bila mrtva po 45 minuta, a ljekari su je vraćali u život. Ipak, do transplantacije nikada nije došlo – donora nije bilo.

Njena majka se nadala čudu i danima apelovala na sve ljude da postanu donori, jer „jedan čovjek može spasiti osam života“. Ali vrijeme je bilo surov neprijatelj. Teodora nije dočekala novo srce.

– Moje dijete je umrlo jer kod nas nije razvijena svijest o doniranju organa. Da bar njena smrt probudi svijest kod ljudi i da više nijedno dete ne izgubi šansu za život – kaže Danijela.

Teodora je bila hrabra, borila se kao lavica do posljednjeg daha, pomagala drugima i širila dobrotu.

Majka smatra da je sada je anđeo i nada se da će bar Teodorina priča promijeniti svijest ljudi i spasiti tuđe živote, prenosi K1.