Ipak, nije mogla ni da zamisli da će jednog dana otići iz svog rodnog grada u daleku afričku zemlju, gdje će morati da se navikne na užareno sunce, blisku pažnju drugih i potpuno neobičan način života. Danas živi usred prave afričke savane i odgaja četvoro djece.
Godine 2008. je upoznala studente iz Gane. U komunikaciji sa njima, stalno se iznenađivala koliko su ti mladi ljudi različiti od nje same, a vršnjaci su. Nataliji se činilo da su na svijet gledali potpuno drugačije, i što je najvažnije, iz nekog razloga su u početku vjerovali svim ljudima. Bilo je veoma neobično, ali istovremeno i atraktivno, ali nije ni slutila da joj se smiješi udaja za jednog od njih.
Jednog dana u već poznatom društvu studenata iz Afrike pojavio se novi momak po imenu Frenk. Došao je iz Gane, studirao na medicinskom univerzitetu i u početku nije ostavio nikakav utisak na Nataliju. Čak je pokušala da se drži dalje od njega. Šest mjeseci su se jednostavno viđali s vremena na vrijeme zahvaljujući zajedničkim prijateljima, ali nisu čak ni komunicirali.
Nije mogla bez njega
Nataliji i Frenku je trebalo pola godine da se bolje upoznaju. A onda joj je Frenk prišao i direktno predložio da se sastanu kako bi se bolje upoznali i vjenčali. Naravno, prijedlog je bio veoma neobičan. Možda je Frenkova direktnost osvojila Nataliju. Viđali su se jednom nedjeljno, mnogo šetali i razgovarali o raznim temama.
Još prije nego što je bio student, volio je djevojku u njegovoj domovini po imenu Roda, bila je iz Akre, lijepa i skromna. Ali u to vrijeme nije mogao da joj ponudi ništa ozbiljno, tako da nije započeo vezu, a onda je otišao u Rusiju. U nekom trenutku, rijetki sastanci su prestali da odgovaraju Nataliji, ali kada je predložila da se Frenk češće sastaje, on je odbio. On je jednostavno objasnio da je u Rusiju došao da studira, i da bi mu prečesti sastanci ometali studije i da mu je veoma važno da stekne diplomu medicine.
Natalija je sve razumjela, ali je shvatila i nešto drugo: prošlo je samo malo vremena od kada su počeli blisko da komuniciraju, a Frenk joj je već nedostajao. Tada je postalo jasno da ne mogu da žive jedno bez drugog. Frenk je osvojio Nataliju svojom ljubavlju prema životu i beskrajnom dobrotom.
Natalija ga je privukla svojom skromnošću i ozbiljnošću. Takođe mu se dopalo to što djevojka može mnogo toga da uradi svojim rukama. Istina, na samom početku njihovog poznanstva on je nije doživljavao sa romantične tačke gledišta. Nigerijac koji je iznenada počeo da se udvara Nataliji natjerao ju je da je pogleda drugačije.
Frenk je shvatio da bi bilo potpuno pogrešno ako bi tako dobra djevojka otišla kod nekog nepoznatog. A onda ju je odmah pozvao na sastanak. Natalijini roditelji su znali da ona izlazi sa Frenkom, znali su i odakle je. Istina, njen otac ovu vezu nije shvatio ozbiljno, a majka ju je čak pustila u Ganu. Natalija je sigurna da je njena majka pristala na ovu avanturu posebno da bi njena kćerka vidjela Afriku, razočarala se i vratila kući.
Roditelji razočarani
Međutim, Frenkovi roditelji takođe nisu bili oduševljeni perspektivom da prime “bijelo” dijete u porodicu. U Gani odavno postoji stereotip: žena iz Evrope može zabraniti svom mužu da komunicira sa rođacima, ne zna da kuva nacionalnu hranu, neće poštovati njihove tradicije i, kao rezultat, natjeraće svog muža da pati. Pa ipak, u decembru 2010. Natalija i Frenk su odletjeli u Ganu. Za djevojku je bilo veoma važno da upozna roditelje svog budućeg muža prije vjenčanja. Savršeno je razumjela da udajom za Frenka stiče nove rođake i novu domovinu, pošto je Frenk odmah nagovijestio da će se po dobijanju diplome vratiti u svoju zemlju.
Spremajući se za put, Natalija je pripremila poseban poklon za Frenkove roditelje: izvezla je svojim rukama sliku “Spasitelj na prolivenoj krvi”, uramila je i… bila je strašno uznemirena kada je vidjela potpuno razočarenje na licima svojih budućih rođaka. Tog dana je naučila jednu od najvažnijih lekcija: najbolji poklon u Gani je novac. Frenk je spasao situaciju tako što je roditeljima dao dvije zelene novčanice u koverti.
Natalija je imala još mnogo toga da nauči o tradiciji i običajima zemlje u kojoj će živjeti. Na primjer, ovdje se smatra normalnim tražiti novac kao poklon. Čak i graničar na aerodromu može pitati da li je donio “poklon” iz druge zemlje. Pod ovim uopšte ne misli na suvenire, već na novac. Čak i gostu koji odlazi dobija novac, navodno za put, a zahvalnost za pomoć obično se uvijek izražava isključivo u novcu.
Oni su 29. maja 2011. godine registrovali brak u matičnoj službi u Sankt Peterburgu, a mjesec dana kasnije vjenčali su se u luteranskoj crkvi. Nakon što je Frenk završio fakultet, odletjeli su u Ganu. Kada je Natalija shvatila da je trudna, vratila se u Rusiju. Frenk nije dobio dozvolu da se bavi medicinom u svojoj zemlji i ubrzo je odletio u Sjedinjene Države da tamo nađe posao.
Jeziva poruka
Sve je išlo kako treba, ali je jednog dana Natalija dobila poruku na jednoj od društvenih mreža koja ju je uplašila gotovo do nesvjestice. Neki nepoznati čovjek joj je pisao da je izdala svoju porodicu i da je dostojna smrti, da se “dala gušteru, a sada će roditi dijete zelene krvi”.
A onda su na nju zasuli slični komentari. Ljudi koji su joj pisali bili su predstavnici nacionalističke zajednice, koji su čvrsto vjerovali u superiornost Slovena nad drugim rasama. Cilj ovih ljudi bio je da unište slovenske žene koje su svoje živote povezale sa predstavnicima drugih nacionalnosti. Kada se rodilo prvo dijete Natalije i Frenka, mlada majka se plašila da čak i prošeta s njim. Naravno, izašla je napolje sa bebom, ali svaki put je pogledala oko sebe, plašeći se pojave nacionalista. Frenk, koji se vratio u Rusiju, tješio je svoju ženu koliko je mogao.
Ali i dalje je bila zabrinuta i osjećala se sigurno tek kada je odletjela u Ganu. I do danas se nikada nije pokajala. Frenk već dugo radi kao doktor, Natalija vodi sopstveni blog na društvenoj mreži, gdje ima više od milion pretplatnika. Takođe odgaja četvoro djece: Martina, Davida i blizance Leona i Lenu.
U početku je porodica živjela sa roditeljima muža, zatim su počeli da iznajmljuju stanovanje, ali Natalija je sanjala o sopstvenom domu. A nedavno su mogli da se usele u sopstvenu kuću koju su sami izgradili usred afričke savane. Istina, još nije završen, samo prvi od tri sprata je u potpunosti završen. Ali u ovoj kući sve je opremljeno onako kako vlasnik voli. Čak ima i kantu za otpatke ispod lavaboa i torbu sa kesama. Natalija povremeno leti za Sankt Peterburg, ali svaki put kada se vrati u Ganu, razumije – njena domovina je upravo ovdje. Odavno se navikla na lokalne tradicije i prihvatila ih, iako su za Ruskinju mnoge od njih u početku izgledale iznenađujuće, prenosi Dzen.ru.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.