Rođenje kćerke pokrenulo je pitanje povratka u SAD, gdje su ranije živjeli i radili. Ipak, kada su sabrali troškove kupovine nekretnine i brige o djetetu, računica je pokazala da bi povratak značio ozbiljan finansijski pritisak.
Umjesto toga, pogled su usmjerili ka Italiji, zemlji u kojoj su pojedini gradovi nudili kuće po simboličnoj cijeni od jednog evra.
Prije preseljenja u Evropu živjeli su u Njujorku. Kasandra je radila u operativnom sektoru jedne tehnološke kompanije, dok je Ninman bio zaposlen kao mesar u lancu prodavnica zdrave hrane. Iako im je život u „Velikoj jabuci“ bio dugogodišnji san, ubrzo su shvatili da tempo grada i stalna trka za profesionalnim napredovanjem ne ostavljaju mnogo prostora za lični mir. Karijera, koja je nekada bila prioritet, postala je samo dio svakodnevice, ali ne i suština života kakav su željeli.
Mogućnost rada na daljinu otvorila im je vrata drugačijem izboru. U tom periodu širom Italije pokrenuti su programi prodaje zapuštenih kuća po cijeni od jednog evra, sa ciljem da se ožive mala mjesta i privuku novi stanovnici. Ideja je bila jednostavna: kupci preuzimaju obavezu renoviranja, a zauzvrat dobijaju nekretninu po simboličnoj cijeni. Iako je marketinški zvučalo gotovo nestvarno, realnost je podrazumijevala dodatna ulaganja, jer su mnoge kuće bile godinama napuštene i u lošem stanju, piše Nova.rs.
Tokom jeseni 2021. godine obišli su više nekretnina u regionima Abruco i Toskana. Na kraju su se odlučili za kuću u Abrucu, procijenivši da taj dio Italije nudi najbolji odnos cijene i kvaliteta. Kupili su dvospratnu kuću sa dvije spavaće sobe, površine nešto manje od sto kvadratnih metara, za 11.500 evra. U renoviranje su uložili oko 18.000 dolara i već sredinom 2022. godine uselili se u svoj novi dom.
Činjenica da su kuću kupili bez kredita donijela im je, kako kažu, osjećaj sigurnosti. Bez mjesečne rate stambenog zajma, finansijski pritisak bio je znatno manji, a prostor za promjenu karijere veći. Preseljenjem u Italiju ona je napustila posao u tehnološkoj industriji i posvetila se vođenju putničkog bloga i newslettera, dok paralelno radi kao operativni menadžer za drugog autora iz oblasti putovanja.
Život u malom italijanskom mjestu pokazao se i znatno jeftinijim. Prema podacima sa platforme Numbeo, troškovi života u Italiji u prosjeku su niži nego u SAD, a u manjim sredinama razlika je još izraženija. Njihovi mjesečni izdaci iznose oko 1.246 dolara, uključujući režije i osnovne troškove života. Namirnice plaćaju oko 480 evra mjesečno. Struju oko 217 evra na dva mjeseca. Vodu oko 91 evro na dva mjeseca. Internet 12 evra mjesečno po kući. Grijanje zimi može dostići i 200 evra mjesečno po objektu. Godišnje izdvajaju 286 evra za odnošenje smeća i oko 61 evro poreza po kući. Ćerkina predškolska ustanova košta 40 evra mjesečno (!), a treninzi gimnastike 50 evra.
Bračni par je 2024. godine kupio i drugu nekretninu, takođe u Italiji, za 17.000 evra. Nakon dodatnih ulaganja od oko 10.000 evra, kuću izdaju turistima preko platforme Airbnb po cijeni do 85 evra po noćenju. Ovaj objekat im godišnje donosi između 8.000 i 10.000 evra prihoda, naročito kada ga iznajme porodicama ili parovima koji rade na daljinu i ostaju po nekoliko nedjelja. Održavanje i čišćenje obavljaju sami, pa su im troškovi svedeni uglavnom na komunalije i poreze.
Umjesto njujorške užurbanosti, njihov svakodnevni život danas podrazumijeva šetnju do škole, rad od kuće, treninge i vikend obilaske toskanskih gradića. Italijanski način života, kažu, podrazumijeva sporiji tempo i drugačiji odnos prema poslu. Rad jeste važan, ali nije središte svega.
U vremenu kada sve veći broj Amerikanaca razmišlja o životu van domovine, njihova priča ilustruje jedan od mogućih puteva. Odlazak nije bio motivisan egzotikom, već racionalnom procjenom troškova i željom za stabilnijim, mirnijim životom. U malom italijanskom mjestu pronašli su ono što im je u velikom gradu nedostajalo – ravnotežu između rada, porodice i svakodnevice.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.