Sudbine

(VIDEO) ZVALA SE NASIM, A DANAS JE JELENA Iranki ljubav prema Srbinu promijenila život iz korijena

Iranka Nasim, koja je odrasla u Njemačkoj, zbog ljubavi prema Srbinu Srđanu preselila se u selo Lopatnica kod Kraljeva, gdje je pronašla novi dom, prihvatila pravoslavlje i dobila ime Jelena.

Nasim iz Irana postala Jelena zbog ljubavi
FOTO: TELEGRAF.RS/YOUTUBE/SCREENSHOT

Zajedno sa suprugom i dvoje djece napustila je život u Njemačkoj i zamijenila ga seoskim mirom, prirodom i porodičnim životom, piše Telegraf  .

Simpatična životna priča

Ovaj neobičan par upoznao se u Njemačkoj gdje je Srđan prije 27 godina otišao iz Srbije u potrazi za boljim životom. Nakon što su dobili dvoje djece shvatili su da im užurbanost njemačkog gradskog života više ne prija, pa su odlučili da Njemačku zauvijek napuste i sreću potraže upravo na srpskom, brdovitom selu.

Kako pričaju za Telegraf  dok osmijeh to i potvrđuje, nijednog momenta se zbog te svoje odluke nisu pokajali.

– U Srbiju smo se iz Njemačke vratili prvenstveno iz ljubavi, ali i zbog porodice. Nismo želeli da nam deca tamo krenu u školu, jer na Zapadu porodični život nije toliko lep. Dok si mlad ne primećuješ te stvari, ali kada dobiješ decu i vidiš kako ih sistem melje, zapitaš se zašto si roditelj ako svoju decu ne viđaš. Zbog posla deca po cijeli dan provode u ustanovama, a vaspitavaju ih društvo i sistem. Tamo smo dobro zarađivali, imali smo mnogo novca, automobila i televizora, ali nismo imali vremena jedno za drugo – priča na početku razgovora Srđan.

Pročitajte još

Povratak na selo

Pričaju kako im je uopšte na pamet pala Lopatnica kao mjesto za život i odgoj djece.

– Odabrali smo Lopatnicu jer je moja majka rodom iz ovog sela, a ja sam tu provodio divne raspuste kod bake i deda. Cilj nam je bio da se bavimo proizvodnjom zdrave hrane i porodičnim turizmom, te da deca odrastaju uz životinje i prirodu. Danas smo zajedno 24 sata dnevno, što je danas retkost. Život na selu možda ne donosi milione, ali pruža neverovatnu slobodu i nezavisnost. Bavimo se organskom proizvodnjom i uzgojem autohtonih rasa. Imamo krave buše, svinje moravke, ovce i koze – dodaje Srđan, vidno ispunjen i srećan životom na svom novom domaćinstvu.

Zanimljivo je da su u selu, govori Srđan dalje sav ponosan, uspjeli i da dovedu i nasele nekoliko porodica iz Švajcarske i Austrije, koji su oduševljeni našim ljudima i netaknutom prirodom.

– Pitali su me čak da li mogu ovdje da se sahrane. Ja sam im rekao, naravno, to vas ništa ne košta. Toliko su oduševljeni – priča nam kroz smijeh Srđan.

Nakon dugačkog radnog vijeka u Njemačkoj, ali i putovanja kroz razne evropske i svjetske zemlje, Srđan smatra da mladi svakako treba da putuju i upoznaju svijet, ali da je ipak Srbija, po njegovom mišljenju, najljepša zemlja za život.

– Mladima bih poručio da putuju i upoznaju svijet, jer čovjek ne treba da ima granice. Međutim, što se tiče porodičnog života, smatram da je u Srbiji i dalje najlepše. Ako se odluče za selo, važno je da ne sanjaju o milionima, već da shvate da ovdje mogu biti potpuno produktivni i nezavisni. Troškovi su neuporedivo manji kada sami proizvodite svoju hranu – jasan je Srđan.

Pročitajte još

Oduševljena zemljom i kulturom

Kako je Nasim objasnila, iako su njeni roditelji porijeklom iz Irana, ona se rodila u Španiji, pa potom otišla i sama da radi u Njemačkoj, a gdje je i upoznala svog životnog saputnika.

– Porijeklom sam iz Irana, rođena sam u Španiji, a odrasla u Njemačkoj. Prije nego što sam upoznala Srđana, nisam znala apsolutno ništa o Srbiji. Međutim, kada sam prvi put došla, srce mi je bilo puno. Ljudi ovdje imaju dušu i puni su poštovanja. Uvijek imaju vremena da sednu, druže se i popiju kafu s vama, što na Zapadu gotovo da ne postoji. Iako tada nisam znala jezik, osjetila sam ogromnu toplinu – priča Nasim i to na srpskom jeziku koji je za kratko vrijeme jako dobro savladala.

O Nasiminom oduševljenju Srbijom govori najviše i njena odluka da pređe u pravoslavlje i postane Jelena.

– Svojom voljom sam prešla u pravoslavlje i od kume dobila ime Jelena. Kod ove vjere me je najviše privukla sloboda. Sve radiš iz srca i onako kako osjećaš, bez strogih pravila i moranja koja postoje u drugim religijama i na Zapadu – objašnjava nam ona.

Kako i ona kaže, život na selu im je donio mir bez kojeg nisu željeli da odgajaju djecu.

– Za mene je ovdje sve bilo novo jer sam odrasla u gradu, bez životinja. Pitala sam starije žene u selu da mi objasne kako se pravi ajvar, džem, slatko i sarma. Sada idem u štalu, radim u bašti, kuvam za slavu i uživam u svemu tome, jer znam da to radim za svoju porodicu i našu budućnost. Ne treba vam mnogo da biste bili srećni. Ponekad je dovoljno samo da imate vremena da na miru popijete kafu s nekim – govori nam na kraju razgovora Nasim, odnosno Jelena.